Kako sve to izgleda s one strane ogledala?

I Alisa se i nije toliko prevarila upustajuci se u sve shto joj se pred ocima premotalo no ja ipak vishe preferiram Malog Princa sa svim njegovim pitanjima i ocekivanim odgovorima. A Nedjelja je. Prava kishna i na momente snjezna. Hladno je i vrijedi se uvuchi pod neko od onih chebadi koja nose stare mirise. Chudno, pod chebetom, uvijek sanjam :) Eto, ispricasmo se danas i rekoh ti shta se sve deshavalo i kuda sve ide sa notom koja je neumoljivo tu cak i da je ne zelim, no razumijesh ti to dobro. Kao i uvijek do sad. A gladan jesam! Svega. Ili je to samo posledica moje hibernacije od 7-8 mjeseci... pitacemo nekog vech.

No, ono kuda sada hodim, ono kuda idem, neosporno je natrpano svim medju-saznanjima i iako sam "tezzi" i svjesniji svega shto je proshlo ne osecam se toliko sigurno dok pravim prve korake... Jesam li ja to postao nepovjerljiv? Jesam li ja postao kao jedan od onih s druge strane ili su zapravo Oni vazda bili u pravu i ispravni? Jesam li? Ako jesam onda mise ne dopada da pripadam. Da budem dio. Da budem broj ili brojiva jedinica. Ne zelim to i evo odmah cu se povuchi i pobrisati ovaj tekst kao da ga nikad i nije bilo. Ha ?

Hodao, shetao, penjao se i spustao

Danas sam hodao satima i obisao skoro sva mesta koja nisam ni ocima video mesecima... nisam ni primetio kako je vreme brzo proslo ali nisam primetio ni gde sam se nashao !

Oci nisam smirivao i gladan svega gledao na sve strane. Mislio o svemu. O nama. O svima njima. Niocemu.

Sa slusalicama u ushima i muzikom u ushima i srcu, hodao sam od pocetka keja do kraja i dalje gde vishe i puta nema. Vrteo Talking Heads, Thomasa Dolbija, Sade, INXS i Simply Red... Stinga i sve shto me je kao mladjeg nosilo iz sve snage. Onda sam otishao do kraja puta ka Djurdjevim Stupovima i hodao ka Gazilaru. Sa svih krajeva na sve druge.

Odmorih se veruj od sve gradske bespotrebne guzve i huke. Istina je da sam prirodu zaboravio ali je dobro da ona mene nije.

Neki drugi dan, neki drugi put kad odhodam i uspenjem se josh dalje i vishe pisacu ti, sada odoh u krevet.

I josh me drzzi

A pre neki dan si me iznenadila najprijatnije, kao sto si uvek i cinila, da bar ja pamtim. I evo, josh me drzzi.

Nikad nisam izgubio tu ljepotu dugotrajnog pamcenja bez zaboravljanja i najsitnijih detalja tako da mi jako malo treba da se premotam unazad kao i da mislima otputujem unaprijed za sekund. Eto, Bog mi je dao i dar da unaprijed mnogo shta mogu gledati i razumijeti bez mnogo napora. I logicno, kao kad je sve najdivnije, cisto i bez sakrivenih namera, znam da su svi moji dani obojeni razumijevanjem svega shto slijedi. Ovako ili onako ja cu biti tu, za sve ko i uvijek otvoren.

Kaze da ovde ukucam naslov :)

Cak ni glupi programi nam ne dozvoljavaju vishe da samostalno razmishljamo nego nas za nashe dobro :) upucuju na to shta i kako je "bolje za nas" :) kuku aman...Bilo kako bilo, mailove vishe ne primam osim stotina reklama i ponuda i ko zna cega josh... neznam ko to uopste pregleda... prvo smo se zvali fiksnim telefonom do kasnih devedesetih proslog veka, pa smo onda preshli na mobilne telefone velicine cigala i onda je neko bez prethodnog upoznavanja sa mogucnostima provalio da postoji Mesage... e tu nastaje prava kataklizma... poruke stizu u 2 u 3 ujutru, bilo kad, jedna rec, il' stotinu, vishe veze nema... chatamo na MSN-u i na Skypeu a zivimo po 100 metara jedni od drugih a i kad se vidimo i sednemo da popijemo kafu ako telefon zazvoni groznicavo preturamo po dzepovima ili torbi da se javimo a uz to saljemo i primamo poruke ko jebeni roboti svo vreme, u oci se vishe niko ne gleda, radje u novcanik i mobilni. Pitam se samo, josh koliko cemo ovako ?