Monday, February 18, 2008

Vertigo

Bolesni umovi kljucharaa. Svjetlosti samo na kraju hodnika, tunela. Sve se u tim crvljivim glavama svodi na dan vishe. Kolabirani. Zakljucani kao dusha fetusa. I mislim, o tome mislim dok gledam u ochi muchitelja kako klipove stezze vishe i jace, cini mi se u nedogled. 100_5279

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vatrama shuma dalekih dimove nosah daleko dalje da crne oblake premestim na drugo mesto. Da suncu mesta dam. Za to bih prognan. Zagubljen u neznanoj noci. Ostavljen da me zaborave. Da me ukinu. Da me sklone sa zbira. Da me nije.

I zazvonice telefon, i cucu tu jednu rech, i pochi chu. Ti cesh znati gde sam otishao, nemoj tugovati.

-=-