Wednesday, October 17, 2007

Enough!

I sad je stvarno dosta skrivanja i hide and seek je kao pronalazenje mene u gomili drugacijeg. Mislish li da je to moguce ?

Enough

Hajde da sve prestane i opet kazem da se pocne graditi namesto rushiti sve! Hajde. Hajde pocni da svoje dane ne gradish na ovo moram u ovoliko a ono u ovoliko sati. Kazesh da je Vreme neprijatelj! Hej! Vreme je moj najbolji prijatelj i saveznik. Samo je vreme ostalo da pazi na dane koju su ispred mene - niko vishe. Samo Vreme. Poshtuj Vreme i daj mu svu sebe.

Ja vishe nemam snage, gubim je na minute, a ti vidi, razmisli dobro, cemu onda prazni razgovori kad toliko toga stoji u meni i ceka da izadje van ?

Zar zaboravljash da smo stvoreni da jedni drugima olaksavamo a ne da jedni drugima cinimo tezim svaki dan? Pamtish to? Hajde, budi tu za mene kao shto sam ja i dok spavash tu za tebe.

-=-

Rush With Me !

Da nema Te, cemu bi licio ovaj dan, ova sedmica i sve one pre? Tebi ocigledno josh ne postaje jasno da je sve to deo necega mnogo veceg od samih nas i da se stvari ne daju planirati od minuta do minuta i iz sata u sat.

Silence

U Tishini cu opet traziti svoj mir. Sabirati misli jednu oko druge, savijati svoju snagu oko celika. Samo cu pretpostaviti da znash da sam tu, skoro pa zarobljen idejom da ne vredi cekati vishe. Ako je tijelo tu - cemu da moj duh tako ludo luta tako daleko, da juri preko krovova da bi video josh jednom Tebe, na prozoru, u belom, kako zurish u Nebo i trazish taj odgovor.

Vo Sekavanje na Tose Proeski

Slusaj medeno
svu bol sveta sam ja gutao godinama
mnogo duze, stoljechima
i svega onoga shto se prije sjecham.
Znam ja Bol dobro
i ona poznaje mene
nismo drugari
ali se ne mrzimo.
Srecha je opet
uvek daleko od mene
i ponekad kad je vidim
pozelim da je uhvatim bar na tren.
Uvek bude tu
i na isti nacin pobegne
ovaj put zelim da je zarobim
i da joj se cerim u lice!

Tose znamo da si na boljem mestu od ovoga s ove strane!