Pojavljujesh se odjedamput, kao staro secanje
Kao kad te na ulici miris podseti na stare dane
Ne pitash, ne optuzujesh, ne zarobljavash me
Dajesh mi sve, shto nemam, kao da sve stane.
Sve moje ruzne godine za cas pretvarash u san
Koji bi ziveo, ovaj put stvarno, bez mashtanja
I kao chudom pozvana svoju pricu ti ispishesh
U taj chas rani i postajes josh cvetnija, neznija.
Nemoj da odesh Gala, da nestanesh i ostavish
Sruseno carstvo boje i zvuka za sobom onako
Nemoj da nestanes i ubijes ovo shto se onom
Najvechom zove, nisi ti, nisam ja, tek bilo ko.
Ostani, ovaj put, cak i ako nejasno vidish sve
Daleke prozore, zamagljene, tu ti je i vrt ruza
U beloj, dugoj haljini, volela si da vetar igra
Tvojom kosom, dok suzu krijesh, umire tuga.
-=-
