Friday, May 30, 2008

Al' Uvek Me Rastuzi

Leb I Sol - Gypsy song

Sutka i Topana imaat edna maana sto ne se vo Indija
Za da vidi Krisna sto e toa zivot na vesela dolina
Jas sum setal, jas sum bil na zapad duri do Germanija
Za da najdam parce leb za mene i za mojata familija
E da imam ko sto nemam pa da kupam bel konj i da javam denje nokje i na jave, i na jave i na son
Sekoj od nas ima svoja dzvezda sto go prati dur e ziv koga sveti jako covek ima srekja koga gasne -sudbina
E da imam ko sto nemam pa da kupam bel konj i da javam denje nokje, i na jave, i na jave i na son
E da imam ko sto nemam kje ti kupam krevet za da spies ti so mene iljada i, iljada i edna nokj

Thursday, May 29, 2008

Pandemonium

Cetvrtak je 29. maj i vrelo popodne. 20 godina prije sve ovo bi mi ludacki odgovaralo i radovao bi se na trenutke vishe... I niceg novog. Svadje svadje svadje. I tako dalje ko shto Edo veli u pjesmi. Izgleda da su svi ovi predjeli predodredjeni da stalno stradaju. Da nema mira i da se vazda rushi kako bi se ponovo gradilo, zajedno. Huja, takozvana, bez koje te i ne smatraju zivim stvorom. Ludara jedna. Ludara stara. Ma, jednostavno prekinuti sve i ostaviti neka trune meni iza ledja. Nama iza ledja.

22142569-61323943Opet sam u nekom stanju cekanja koje ni sam neznam opisati a da se ne zaglavim u stare teme, a uistinu cekam hiljade stvari, vijesti, deshavanja, ponajvishe kontakata. Razumijem cekanje, rekoh prije, ali mi trenutno ne pashe, cini me usporenim pa cak i ovisnim od cekanih deshavanja. Ne volim ovo ma koliko mi potrebno sve to bilo shto stoji "iza" svega cekanja. No, videcemo, mozda se i nasmijem na posletku.

Grad u kojem sam rastao vishe to nije. Promijenilo se sve shto se da promijeniti pa i korenito drushtvo je promijenjeno tako da se ne umijem dalje uklapati niti zelim, te kao takav ocito ostajem po strani svih deshavanja i planiranja. E to mi prija :)

S druge strane, ono shto te moze vishe zanimati je moje unutarnje bilo. Ovih mjeseci to je opsta konfuzija i konstantno diranje hladnog kao smrti i pokusaj preskakanja ivice koja tamo vodi. Ah ne! Ne pokusaj da se ivica preskoci vech samo proba da li se to moze i kao da to moze liciti na vjezbu suicida? Ne, to svakako nije. Odmah zaboravi. To nisam Ja. Trazim, rekoh, dugo vech linkove medju spoznajama koje imam te linkove ka stvarima i prostorima koje ne poznam i nagadjajuci i dodavajuci sve svoje unutrashnje gradim varijante moguceg i isto razgradjujem. Obradujem se pa potom ostanem u nemiru, u tugama raznim, dubokim, ponekad bezrazlozznim. Ili imaju razlog tuge moje a ja isti nisam u stanju vidjeti. Videcemo.

Saturday, May 24, 2008

Suze, Sprdnja, Melanholija i Vrijedjanje

Danas je 24. maj 2008. par dana pred put. I jedno je sigurno svakako i toga se ne odricem nikada!

Sretoh ovo dan-dva desetine poznatih lica, nekad sam chuo preko neta, neke SMS-om neke Live. Procenat je zgrazavajuci. Od svih kojima je preneseno i crno-na-belo dokumentovano 2 lica su od 52 lica bar reakla reci koje odgovaraju situaciji. 1 lice je postupilo shodno situaciji... Ostali ? OStali su se pravili gluvi, slepi i nemi ILI su u najboljem skucaju mene izvrgavali sprdnji i raznim oblicima ogovaranja, vrijedjanja... Svijetu kojeg ja znam je zaista Kraj!

JAVNO SE ODRICEM SVIH KOJE SAM POZNAVAO I OSLOVLJAVAO DRUGOM, DRUGARICOM, PRIJATELJEM, PRIJATELJICOM! BRATOM, SESTROM. FAMILIJOM...

Da ne bude zabune svako zna na kojem je mestu u mojem srcu i tu nema mesta greshkama - ostali ce se prepoznati!

Svaka Vam cast!

journey-home

Thursday, May 22, 2008

Waiting For The New Winds To Come

thelastEto, nisam ni znao da ima, ima puno ljudi koji sve ovo citaju i istome se opet navracaju. Bash da se obraduje covek!

E pa nisam bash podugo nishta pisao, nisam ni bio tu, nisam ni zeleo, nisam imao kad... deshava se, nije moja volja. Eto, hajd recimo da sam sad tu, ovako il' onako i da cu svremena na vreme postovati one komadiche zivota za koje pomislim da su vredni deljenja s drugima.

Dvadeset i drugi maj je, cetvrtak popodne, u vreme koji neki zovu "iza rucka" :)

Eto cekam, cekam neke vesti, cekam neke stvari, cekam. I naucih tu veshtinu bash dobro, da beskrajno strpljenje naucim da vreme koje potrosim cekajuci ne smatram bacenim, naucih. Skoro pa na silu. Al' naucih. 

Istina, zdravlje, da, ono zdravlje za koje kazu "samo zdravlja covece", e bash me je to zdravlje zezalo i cinilo da vreme kompletno posvecujem reshavanju problema zdravlja. Nishta mi drugo ni za tren nije bilo vazno. Nista nije imalo tu vrednost i snagu da mi misli okrene na drugu stranu. A, evo i dok pisem, eto opet mislim o zdravlju i shta ce i kako biti i kad se sve to okoncava i kako zavrsava uopste.

Bice kako biti mora, od svega se toga pobeci ne moze.

Putovao sam, ne spomenuh, dosta ovih sedmica, nekako se nameshtalo da sam onamo potreban ili tamo zeleo da idem. Putovao. Do skora sam bio u stanju da potpishem da je putovanje jedina stvar koja me relaksira i koja me cini konstantno otvorenim i pozitivno napetim :) aha! :) da uchim, cujem i vidim... do skora... sad vishe ne mislim tako.

Pisacu veceras ako mi to umor bude dozvoljavao.

-=-