Wednesday, October 10, 2007

Fala Vlatko!

Leb I Sol - Cuvam noc od budnih

Sa desne strane nocas nema te, a znas da je krevet veci bez tebe
Postelja cuva tvoje mirise, a stvari po sobi smeju mi se
Kao na strazi cuvam noc od budnih
Ja sam samo jedan od "sinova bludnih"
Pravih se reci uvek kasno setim
Odgovor znam kad ostanem sam
Sa desne strane nocas nema te, a znas da je krevet veci bez tebe
Kao na strazi cuvam noc od budnih
Ja sam samo jedan od "sinova bludnih"
Pravih se reci uvek kasno setim
Odgovor znam kad ostanem sam
I sta posle svega isto pitanje, da li me opet ceka skitanje
Kao na strazi...

 

E vala s malim korekcijama ima razloga shto sam budan :)

... i onda se i noch smatra divnom :)

Te se sve deshava ko po redosledu snimljenom za jednu jedinu priliku, ne da se ponavlja. Postoji li veche zadovoljstvo nego osloboditi zarobljene duhove i pustiti ih Van da odlete tamo gde pripadaju? Postoji li vecha srecha od momenta kad Znash da je sve uradjeno, receno, spomenuto, ucinilo da se otvori put koji je Cisti put na kojem nema bodljikave zzice i zabrana? Zaista ne postoji. Bar ne da ja znam.

portfolio_pg12_row2

Generalni utisak: Generalno opustanje situacije, organizma i mogucih zategnutih situacija. Pravo da se radujesh! Ja se radujem. Evo, ene! :)

U ovo trenutku Dobro sam, a odavno nisam bio ni priblizno dobro. Sad, ok sam. Pisacu posle, sad mi je prelepo da bi tipkao...

Neki su dani sazdani da budu nasmijani

Prodje kompletno leto, a evo i jesen, a da ne napravih kontakt ili cuh od poznanika ni jednu lijepu rijech o stvarima iz njihovih ili zivota uopste. Kaze jedan, nedavno, "steglo ga brate to shto more, nafaka curi ono ko Grlica kad poledi po Bukreshu..."

Smijo sam se danima tome. A tuzno je. Nejse.

Zavrshio sam sliku. Ne, ne falim se :) jesam stvarno, eno je u hodniku, sushi se. Moji navikli da ulje smrdi pa sad i kad radim s suvim pastelom a ono njima "smrdi" a nema ni s od  smrada, al ok je, nek im smrdi, kad tao kazu.

Kad pomenuh smrad, sad mi zao shto sam onomad spalio sve stare negative i skice za radove. Blesavo bash, tako te trenutak ponese pa kukash godinama. E jes' trenutak.

portfolio_pg21_row1

Bash nedavno, u bashti "Sunca", nekako slucajno, pokupi se to malo ljudi shto je ostalo znano i zametne se tu pricha o danashnjim vremenima. Lep dan, malo kasnije popodne. Kaze jedan od njih kako vishe nishta nije isto ko pre i da su nekad vremena bila bolja za zivljenje. Drugi mu, ocekivano, samo u injat, rece da je i on tad bio mladji pa mu je sve i izgledalo bezbriznije i bolje pa i sam zivot. Dodjoshe i kafe i pljeskavica od 8 chevapa za jednog od njih koji nije imao vremena ni da pita ostale shta hoce ili mogu ili zele. Navali on na pljeskavicu i pojede je, tuge o tuge, i prije nego nas trojica pocepasmo kesice secera za espresso i isti prosusmo u kafu. Cutalo se zatim. Povremeno bi poneko izvuk'o "jah" tek da se zna da je prisutan i tu u mislima. Bilo kako bilo, ostasmo do sumraka i onda svako svojim izmishljenim razlogom i "poslom" na svoju stranu. Ja ostadoh. Volim da ostanem josh malo, da sve ispremotavam i popijem jednu u miru, onako bez da mi neko trazi odgovor bash dok gutljaj klizi niz grlo. Sve za hajr, shto bi rekla prijateljica. Shta li je uopste s njom? Nisam je video mesecima...