Saturday, January 19, 2008

Onako, bash mi pade na pamet....

E pa da. A ma koliko mi sad izgledalo chudno i uvrnuto, nekih se detalja proshle godine zaista ne secam. Kao da su rupe u memoriji. U secanju. Jednostavno ih nema. I razmishljam, bezuspeshno, o tome cesto sve do trenutka kad nemam nacina da saznam shta se desilo, kako se desilo i zashto. Onda odustanem. Ne zato shto ne zelim ili ne mogu da to dalje ganjam vech zato shto nemam materijala za koji bi se zakacio i nastavio.

Stari kazu da nije pametno furiti za sobom svoju proshlost ma kakva bila jer cesto zna da te povuche tamo i kani te zadrzati tamo. To mu dodje isto kao i mashtati o buduchnosti bez ikakvog osnova kad samom buducnoscu ne mozemo vladati i fino se zna ko je kadar njome upravljati. Rekli bi: "neka se toga, aman". :) Eh stari stari. Svashta su onako "usput" znali prebaciti, dobaciti, nabaciti, i to tako da ostane i mota se po glavi danima sve dok neka nova ili vaznija stvar ne zauzme to mesto.

kroz_prozDo nedavno sam ti uobicavao hodati desetinama kilometara u jednom pravcu cisto da saznam shta je to tamo na nekom kraju. Jezero me tada dosta privlacilo. Posle je sve to postalo kao delic sna, i dalje je.

I josh neshto mi upravo pade na pamet. Ovi mobilni telefoni su chista ludost svega mi. U bilo kojem momentu bilo ko moze da te zove, zvrcne, posalje poruku i saopsti sta god zeli hteo to ili ne. Bash razmishljam da svoj bacim u vodu i da se vratim starom dobrom "oci u oci" razgovoru bez skrivanja iza te glupe naprave. Ozbiljan sam.

Dalje tragajuci za savrsenim danom, srechom i osecanjima koja nosimo od rodjenja, mislim, nailazio sam na svakakve promene i svicheve kod sebe. Cesto je nekakav bezvezan dogadjaj znao da mi upropasti cele sedmice iako, vidim, nije imao vazznosti niti realne snage da to chini. Ili smo jednostavno sazdani tako da osecamo ili ne osecamo sve te trivijalne stvari koje pored nas svakodnevno prolaze i probaju da postanu sastavni deo dana. Fino je nauciti funkciju Ignore. Korisno je. Ja, eto, kasno to naucih. Eto, nikad nije kasno, no, moglo se i bez gluposti u zzivotu. Itekako se moglo. Pa jel da da ?

Ono Shto Me Pokrece i Vekovima Lako

rose

Nekad sam uobicavao danima zaliti za izgubljenim stvarima, prijateljima, ljubavima... i, valjda te zivot nauci da je sve to bespotrebno kao takvo. Osecati bol Da, zaliti Ne. Zaliti zzalom nekog ko je ziv nije li greh? Zeleti medjutim da taj neko zivi zdrav i pravican zivot valjaniji je nacin da se secamo i volimo. Tako nije bilo ni samnom niti s mnogim tvojim ali sada jeste tako samnom i nek je sa svim tvojim shto dolazi ili je bio / la. Tako volish i dalje ali na sasvim drugi nacin, drugim intenzitetom i sa drugim namerama. Nije li tek to istinska ljubav? Onako cista. Nije li? I samo je cista i misaono neukaljana ljubav dovoljno zrela da traje na stotine nacina i u hiljadama dana. Samo takva. No, i tu ljubav sad poznash.

(...)