Sunday, February 10, 2008

Usputno svesabrano :)

Evo sad se probudih. Nista ne sanjah a i nisam nesto preterano zeleo. Pod chebetom. Glupi mobilni tu, fiksni tu. Ko cuvari. Vazda budni. Tespih u ruci, nabrojan hiljadama hiljada puta Njegovim imenom. I nosi mi mir, sad, izmedju dana i noci.

Govorio bi, prichao satima. Ne vidim s kim. Ustajem, evo, iz kreveta, ljuljam se i hodam kao kad beba pravi prve korake. Smesan sebi samom.

I da izadjem, ma, dugo bi da hodam nego kud god da krenem dodjem do kraja puta i nazad. Nemash kud. Prekratko je na sve strane. snype_2331

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

I smanjuje se. Ludo.

Hodah. Kratak krug. Par zbunjenih prolaznika sa pozdravima koji u podlozi imaju "u jebote, kako si covece?" bash kao duha da vidoshe. Glupost.

Evo, zavrsih u Romansi. Nedelja vece. Divota. Bez guzve a i espresso se sprema s merakom a ne mehanicki. Pristojno. Broj zvijezdica: dvije! Par ordinarnih muvatora sa svojim vazda pobednickim pricama i pun stol skupe hrane. Neka. Njihovo je.

(...)

Nesto kasnije, hodajuci opet nailazim na stravichan chopor pasa ispred zgrade u kojoj zivim. Igraju se. Jure kola. Po neki ostane pod tockovima ali ih ima nebrojeno puno pa ne primecuju, ocigledno. Prodjoh mirno. Digoh glavu, pogledah u prozore. Udjoh u ulaz. Izbrojah stepenice hodajuci kroz mrak. Otvorih vrata. Evo me. Opet ce slichan krug.

-=-

Kad Krenem Korakom, da se ne vratim

 

Kao pomahnitala recna bujica e ove
Misli tako jure i ruse sve shto se
Smije zvati zabranjenim i pravilom
Rushe i kidaju sve shto smeta tuda
I Ovom celom Godinom

I bash me je briga shta ce ko reci
Kad najveca plima polomi ocekivano
Smejacu se tada u basti pod palmom
Mirne dushe Mirne savesti spokojno
I Ovom celom Godinom

Bichu nedodirljiv recima i mislima
Bicu sa neke druge strane zidova a
Sve shto ostavljam ostavicu cudnom
Nekom novom pokusaju da sve ocveta
I Ovom celom Godinom

.

470321_99428105

.

Josephine

Jasno znash da sve shto radim radim po navici i bez spoljne kontrole. Ono shto se pre deshavalo u mojem zivotu samo je puki nastavk, navike i htenje zarad postizanja prijatnijeg okruzenje tipa "tu si gde si".

To nisam ja. To znash i Ti, znam i Ja. To svi znaju, iako prechutkuju godinama da su svesni da momenat koji cekaju od mene moze da prasne svake sekunde, samo da se uravnaju kockice. Verujem da je svima njima to beskonacno, naoko, mucno, cekanje. Meni nije. Ja znam datume, znam mesta i ljude. I sretan sam zbog toga, posebno sad kad kompletno mogu da acunam na svoje telo i um. Ooo to ce mi trebati u 100% efikasnosti.

Zashto? Zato shto je pametnije birati lica koja znash i kojima ne treba da se crta danima da bi se docaralo govoreno. Eto zato. Zato shto je izmedju prve reci i zelje da se sve stvara i ima nekoliko sedmica a ne nekoliko meseci, godina... a ja, ja sam umoran od novih pocetaka, obuke, nadogradnje i upotpunjavanja, treba mi neko ko je vech kompletan, bez strahova i sa vetrom u krilima. To bi trebalo da znash.

-=-