Friday, May 8, 2009

Onako, da znash

Enad Na kraju. Coveku nikada ne bude zao stvari koje je uradio. Bude ti zao stvari koje nisu uradjene a mogle su biti. Gomila je tu filtera. Hiljade zapreka. Zidova. Zelim i hocu i mogu! Jednostavno pobrise sve te gluposti i otvori put zeljama i srcu da vidi i dozivi.

Ja sam odavno prestao da odlucujem mozgom. Prekomplikovano je zaista. Srcem, ma sve je tako kristalno cisto i jasno. Uvek srcem. Ako tako i pogresis bar srce ne pati. Mozak se tu uvek nekako snadje i sam sebe prevari. Srce Ne! Srce moje.

A, na kraju krajeva, kad ostanes sam u svojim idejama iste te ideje samo mogu plutati... ko sto jednom lik rece "Nije greh pisati, greh je to objaviti" :-)

Ja sam ti, eto, ostao zaglavljen negde izmedju poglavlja svojih romana, pesama, fotografija, slika... ostao sam tu i ne zelim da mrdam dalje. Tu, tu me svaka moja rec, senka, boja, sjajno razume i ne pogovara. Tu, tu je sve kao u savrsenom svetu, ako takav postoji.

Na posletku, svoj zivot nisam ziveo za neke druge ljude vec za sebe u punom znacenju te reci. Tako ostaje do kraja.

The Crow

untitledq Kao gavran sam. Sam. Sam i crn. I kud god da letim niko mi se ne raduje osim Tebe. Noc mi je milija. Noc kao i ja. Crna. Sebi dovoljna. Sakrije me noc, nebo mi otvori. I zemlju. I vidim sve te zbunjene dushe kako neznaju kuda da idu i gde odlaze ako onamo krenu. Gavran sam. Sam. I nece proci toliko vremena i ja cu moci da Vas gledam s one druge strane, da pokusavam da kazem da sam tu ali me niko nece cuti, razumeti, jezik vrane ne razumije svako a i da zeli samo bi nagadjao. Kao gavran sam ti sam. Sam.

Dan Grada Nasheg Milog!

O ljudi! U redu je da ne rade radnje sa fancy prodajama, uredu je da ne radi pola trafika i samuosluga, marketa, u redu je da ne radi i josh pola od svega ali Ljudi BOLNICA ne radi i uzeti lekove na recept koji se inace ne uzimaju u privatnim apotekama ili ih jednostavno nemaju, e to VISHE NE MOZE!

Danas i juce i prekjuce i nakjuce i dan pre sam, posle 35 godina, vozio bicikl. Ha hah! Prvo pomalo klimavo a onda se jednom nauceno skoro odmah vrati... Odvozio sam se u sve zabacene delove grada koje godinama nisam video. A onda, malo dalje... pa josh dalje... mesta koja sam zaboravio opet sam video.
I kako dani prolaze svaka voznja me vise razocara. Video sam za 4 dana sve. Ovaj je grad ruina koja se neda popraviti. Moj duh odavno nije ovde. Ni misli. Ni zelje. Ja sam davno otisao odavde... Onima koji duhom ostaju zelim sve najbolje!
Jer, znash, kad vise secanja ne vezesh za mesta i ljude jasno je da ti tu mesto nije. Neka druga mesta cekaju da budu pronadjena, voljena…

Smiraj

Sklopljenih ociju, zatvorene dushe
Cekam taj momenat susreta nenadano
Kao buntovnik koji nema strpljenja
Bilo koga zvati, zna da je stradao

Ocarani istinama zavuceni u klupko
Divim se sjaju svega sto pozivesmo
Bezbroj neizborjanih koraka u dalj
Sputavaju mi ochi dana koje otesmo

A Sve sudbini da das ne bi bilo te
Da tu, kraj mene sate zbiras i san
Otkljucavash i sva zatvorena vrata
Da mi dodje, jednom, taj divni Dan

I nije se puno toga promenilo od juce, od prekjuce, i nije se nishta pomerilo ni korak unapred il dva, sve je ostalo merljivo isto i nema ni pomaka. Ni razlika.

Cuvaj Sebe.

-=-