Sunday, December 21, 2008

Kako sve to izgleda s one strane ogledala?

I Alisa se i nije toliko prevarila upustajuci se u sve shto joj se pred ocima premotalo no ja ipak vishe preferiram Malog Princa sa svim njegovim pitanjima i ocekivanim odgovorima. A DSC00043aNedjelja je. Prava kishna i na momente snjezna. Hladno je i vrijedi se uvuchi pod neko od onih chebadi koja nose stare mirise. Chudno, pod chebetom, uvijek sanjam :) Eto, ispricasmo se danas i rekoh ti shta se sve deshavalo i kuda sve ide sa notom koja je neumoljivo tu cak i da je ne zelim, no razumijesh ti to dobro. Kao i uvijek do sad. A gladan jesam! Svega. Ili je to samo posledica moje hibernacije od 7-8 mjeseci... pitacemo nekog vech.

No, ono kuda sada hodim, ono kuda idem, neosporno je natrpano svim medju-saznanjima i iako sam "tezzi" i svjesniji svega shto je proshlo ne osecam se toliko sigurno dok pravim prve korake... Jesam li ja to postao nepovjerljiv? Jesam li ja postao kao jedan od onih s druge strane ili su zapravo Oni vazda bili u pravu i ispravni? Jesam li? Ako jesam onda mise ne dopada da pripadam. Da budem dio. Da budem broj ili brojiva jedinica. Ne zelim to i evo odmah cu se povuchi i pobrisati ovaj tekst kao da ga nikad i nije bilo. Ha ?

Wednesday, December 17, 2008

Hodao, shetao, penjao se i spustao

Danas sam hodao satima i obisao skoro sva mesta koja nisam ni ocima video mesecima... nisam ni primetio kako je vreme brzo proslo ali nisam primetio ni gde sam se nashao !

Oci nisam smirivao i gladan svega gledao na sve strane. Mislio o svemu. O nama. O svima njima. Niocemu.

Sa slusalicama u ushima i muzikom u ushima i srcu, hodao sam od pocetka keja do kraja i dalje gde vishe i puta nema. Vrteo Talking Heads, Thomasa Dolbija, Sade, INXS i Simply Red... Stinga i sve shto me je kao mladjeg nosilo iz sve snage. Onda sam otishao do kraja puta ka Djurdjevim Stupovima i hodao ka Gazilaru. Sa svih krajeva na sve druge.

Odmorih se veruj od sve gradske bespotrebne guzve i huke. Istina je da sam prirodu zaboravio ali je dobro da ona mene nije.

Neki drugi dan, neki drugi put kad odhodam i uspenjem se josh dalje i vishe pisacu ti, sada odoh u krevet.

Saturday, December 13, 2008

I josh me drzzi

A pre neki dan si me iznenadila najprijatnije, kao sto si uvek i cinila, da bar ja pamtim. I evo, josh me drzzi.DSC00129a

Nikad nisam izgubio tu ljepotu dugotrajnog pamcenja bez zaboravljanja i najsitnijih detalja tako da mi jako malo treba da se premotam unazad kao i da mislima otputujem unaprijed za sekund. Eto, Bog mi je dao i dar da unaprijed mnogo shta mogu gledati i razumijeti bez mnogo napora. I logicno, kao kad je sve najdivnije, cisto i bez sakrivenih namera, znam da su svi moji dani obojeni razumijevanjem svega shto slijedi. Ovako ili onako ja cu biti tu, za sve ko i uvijek otvoren.

Thursday, December 11, 2008

Kaze da ovde ukucam naslov :)

Cak ni glupi programi nam ne dozvoljavaju vishe da samostalno razmishljamo nego nas za nashe dobro :) upucuju na to shta i kako je "bolje za nas" :) kuku aman...R001-009Bilo kako bilo, mailove vishe ne primam osim stotina reklama i ponuda i ko zna cega josh... neznam ko to uopste pregleda... prvo smo se zvali fiksnim telefonom do kasnih devedesetih proslog veka, pa smo onda preshli na mobilne telefone velicine cigala i onda je neko bez prethodnog upoznavanja sa mogucnostima provalio da postoji Mesage... e tu nastaje prava kataklizma... poruke stizu u 2 u 3 ujutru, bilo kad, jedna rec, il' stotinu, vishe veze nema... chatamo na MSN-u i na Skypeu a zivimo po 100 metara jedni od drugih a i kad se vidimo i sednemo da popijemo kafu ako telefon zazvoni groznicavo preturamo po dzepovima ili torbi da se javimo a uz to saljemo i primamo poruke ko jebeni roboti svo vreme, u oci se vishe niko ne gleda, radje u novcanik i mobilni. Pitam se samo, josh koliko cemo ovako ?

Monday, November 17, 2008

Sve sabirati na ove racune, nadajmo se da ce uspeti do polovine decembra...

Za sve novcane, bilo devizne ili dinarske uplate molimo koristite ovaj broj racuna:

325-9300700458950-96

kod OTP Banke Novi Pazar
sa naznakom: Enad Turkovic

-=-

Za Western Union i ostale transfere molim koristiti:

Enad Turkovic
Avnoj-a B/17 ili Postanski fah 137
36300 Novi Pazar, Serbia

-=-

Broj telefona za ostale informacije:

00 (0)64 513 0713

Sunday, November 16, 2008

I Evo, konacno....

HITNO PRODAJEM !

Stan u Staroj lucnoj zgradi u Novom Pazaru.
Stan je povrsine 63 M/2 u, III sprat, CG, Telefon, Kablovska
Cena po dogovoru. InfoTel: 064 503 9881

Thursday, November 13, 2008

Show Must Go On...

Portrait 03 Dan i ova noch, kao da ucinishe da se vishe ne secam ni minuta od juce, od prekjuce. Takav je niz. Takav je red. I pravilo valjda, da teze potiskuje lakse. Uvijek je tako i bilo samo nisam potrebe da to primecujem. Sad mi je to pred ocima. I ne odlazi dok ga ne konstatujem. Bash bezobrazno. A ti izgleda polako postajesh neko ko ce obeleziti svo ovo vreme ispred mene i sve ofarbati u svetle boje. Mozda naoko prebrzo ali je tako. To dobro funkcionishe. I to znam zashto je i neka je i merak mi je. I tebi je merak. Merak nam je. Ostalo je zasad sve onako sivo-crno i lici da odlazi polako. I tome se podjednako radujem. Za druge stvari vishe i nemoram da brinem jer razloge za brigu ne zelim sabirati nikad vishe.

Tuesday, November 11, 2008

Again and Again, to be solved

Ne, nista novoga osim sto sam opet poceo pisati, ovaj put, nadam se i zavrsiti zapoceto. Sad i imam vremena da se sav posvetim slovu u miru.

Neznam gde si ti ali se svakako nadam da si dobro i ponajvaznije zdravo. Znacilo bi mi da si dobro. I zdravo.

Ovde se dani vuku kao sasusheni listovi hladnim asfaltom nestajuci nedge. Ni drvece nema spokoja, ni vetrovi moji. Kao da su svi iznenadjeni, ulovljeni u cudu...

Nisam se ni ja tako razlicito osecao, do skoro. Opet sam sebe ulovio u mastanju, a opet sam sam sebe naterao da verujem da je sve shto prozivljavam jedino dobro. Bravo za mene.

Sunday, October 12, 2008

Sam... sasvim sam.

I kako je On zeleo i ovu bitku bijem sam. Ali, kroz svo ovo vreme naucih da biram bitke kako bi dobio rat. I pobedjujem, iz jedne u drugu, i ovu cu pobediti. Opet. I onda, silom inercije, pomislim, jesam li sve ovo morao da izguram bash Sam? Ma fakat da ne! Ali ljudi se po prirodi boje svega sto ne poznaju, shto im je strano, nepoznato pa radje odgovaraju sa definitivnim "Ne" nego da sebi bar malo vremena daju da o svemu promisle jer, naposletku, svima se 13092008067amoze dogoditi, ama bash svima, i shta onda biva? Ja se ne bi ophodio tako kako suoni za svih ovih 610 dana. Ne sigurno. Imam bezbroj primjera iz daleke i bliske proslosti i svi ukazuju da je to ipak samostalan izbor pojedinca. Ma i neka je! Jer, svi odgovaramo nekad i negde za sve shto mislimo i cinimo, zato uzdravlje"prijatelji" moji i ne sreo vas ja na putu u nevolji, nedaj Boze. Ovako ili onako velika lekcija. Toliko velika da hladno moze biti tema dobrog doktorata. Zaista. Ja odoh da bijem dalje svoje bitke sve dok ne ostanem sam na bojistu a vi uzivajte u saznanju bespomocnih i bespotrebnih ljustura od ljudi. Uzivajte dakle zajedno sa vashim opravdanjima i neka vas prate u stopu.

Monday, September 29, 2008

Ne mogu dalje sam, gushi me, ako ste tu oseticu...

Probao i sam i trajao skoro dve godine da risurse iskopavam od svojeg rada i predjashnjeg rada, sada to i da zelim fizicki ne mogu... ako ste svi tu, koji ste rekli da ste tu, bice mi lakse, sve ce biti bolje i kvalitetnije.

montage_clip#44Ocekujem da tu budete realno a ne samo radi imena, i kada se zavrsi ako Bog da na dobro, zelim da znam kome da zahvalim. Poimenicno, sa konkretnim podacima.

Probajmo. Ocekujem sve to.

Van FaceBook zajednice, kontaktirao sam preko 50 saradnika iz celog sveta ali to nishta ne znaci dok se sredstva ne pocnu slivati na jedno mesto.

Videcemo. Volio bi da znam da nisam sam u svemu ovome.

Monday, September 22, 2008

Od 8. jula do 21. septembra

06092008033Svashta sam prezivio, zaista. Mnogo naucio. Ponajvishe trpe jaku bol. Danima zaredom ponekad i sedmicama. Sad je neznatno lakse ali se cesto  i to moze trpeti.

Verovatno te interesuje ko je tu bio za mene? E pa prijatelju moj skoro pa niko. Tako sam valjda zasluzio. Ne moze biti drugo.

No cak i ako je tako bio  je to gromoglasan pad na zemlju, osvescenje koje te razdrma i ostavi samog da razmislish o svemu. I ako je. Enad moze jos.

Samo sam htio da pozdravim.

-=-

Saturday, September 13, 2008

DejaWoo

Evo vech hiljade predjenih kilometara, umornih, bolnih. Skoropa da sam naucio da mi bol bude dnevna i normalna stvar. A nije. Smeta mi da mislim, da idem dalje, da trazim sta trazim.

Dugo nisam pisam, nisam ni mogao. Od danas cu pisati svaki dan pa se Boze zdravlja citamo.

Sunday, June 22, 2008

End Of Part One - Begining of Part Two

I posle svega - Evo me. Tu sam a nisam onaj stari. Sigurno nisam onaj kojeg poznajesh. I meni je drago a sta ti mislish, veruj, nije mi vazno.

Bio sam do najdaljih planina, i iza njih, bio sam do dna najdubljeg mora i na vrhu najviseg oblaka. Svuda je bilo drugacije a ja sam isto nosio svuda - moju ljubav za Tebe.

Danas, u ovaj novi dan sve mi i pocinje kao drugi zivot, kao druga prilika da sve sebi iz pocetka dam, nadoknadim. Jedino tako mogu sagledati sve kao celinu. I bicu dobro bash na nacin koji biram, koji zelim.

Sve sto mi se vrtelo po glavi kao zelja sad cu ispucati da novim ustupim mesto.

Ono shto sam trazio - Nashao sam. Ne moram vishe da trazim.

Image351

Thursday, June 19, 2008

Changes...

I koliko ja to god skrivao doshlo je vrijeme korenitih promjena i necu im se opirati, eto, pustam ih u svoj zivot kao najbiranije goste!

Vi koji niste uradili shta je bilo nuzno uraditi zaboravite me odmah.

Babbha

Monday, June 9, 2008

U trideset devetoj, u vreme prosvetljenja dushe

DSC00750aGodine, tolike, mnoge, neke procherdane, neke sazdane uchenjem i jurenjem nepoznatog, da se sretnem s tim u lice... mnoge godine kojih se i ne secam i godine koje pamtim kao i mirise, ukuse i culna zadovoljstva iz njih... sve te godine.

I nicega se ne stidim, i ne postoji stvar koju sam uradio a da mi je danas krivo i ruzno shto sam to uradio. Ponosan sam na svaki tren svojeg zivota i tako ostaje.

I danas, u trideset devetoj, u vreme prosvetljenja dushe i padanja svih zavesa, eto, stojim, pred gomilama novih izazova i smejem se podignute glave i eno, mashem rukama da pokazem gde sam to ja u gomili i sretan sam.

Idem sad. Doci cu. Ovako ili onako. Budi Dobro.

-=-

Friday, May 30, 2008

Al' Uvek Me Rastuzi

Leb I Sol - Gypsy song

Sutka i Topana imaat edna maana sto ne se vo Indija
Za da vidi Krisna sto e toa zivot na vesela dolina
Jas sum setal, jas sum bil na zapad duri do Germanija
Za da najdam parce leb za mene i za mojata familija
E da imam ko sto nemam pa da kupam bel konj i da javam denje nokje i na jave, i na jave i na son
Sekoj od nas ima svoja dzvezda sto go prati dur e ziv koga sveti jako covek ima srekja koga gasne -sudbina
E da imam ko sto nemam pa da kupam bel konj i da javam denje nokje, i na jave, i na jave i na son
E da imam ko sto nemam kje ti kupam krevet za da spies ti so mene iljada i, iljada i edna nokj

Thursday, May 29, 2008

Pandemonium

Cetvrtak je 29. maj i vrelo popodne. 20 godina prije sve ovo bi mi ludacki odgovaralo i radovao bi se na trenutke vishe... I niceg novog. Svadje svadje svadje. I tako dalje ko shto Edo veli u pjesmi. Izgleda da su svi ovi predjeli predodredjeni da stalno stradaju. Da nema mira i da se vazda rushi kako bi se ponovo gradilo, zajedno. Huja, takozvana, bez koje te i ne smatraju zivim stvorom. Ludara jedna. Ludara stara. Ma, jednostavno prekinuti sve i ostaviti neka trune meni iza ledja. Nama iza ledja.

22142569-61323943Opet sam u nekom stanju cekanja koje ni sam neznam opisati a da se ne zaglavim u stare teme, a uistinu cekam hiljade stvari, vijesti, deshavanja, ponajvishe kontakata. Razumijem cekanje, rekoh prije, ali mi trenutno ne pashe, cini me usporenim pa cak i ovisnim od cekanih deshavanja. Ne volim ovo ma koliko mi potrebno sve to bilo shto stoji "iza" svega cekanja. No, videcemo, mozda se i nasmijem na posletku.

Grad u kojem sam rastao vishe to nije. Promijenilo se sve shto se da promijeniti pa i korenito drushtvo je promijenjeno tako da se ne umijem dalje uklapati niti zelim, te kao takav ocito ostajem po strani svih deshavanja i planiranja. E to mi prija :)

S druge strane, ono shto te moze vishe zanimati je moje unutarnje bilo. Ovih mjeseci to je opsta konfuzija i konstantno diranje hladnog kao smrti i pokusaj preskakanja ivice koja tamo vodi. Ah ne! Ne pokusaj da se ivica preskoci vech samo proba da li se to moze i kao da to moze liciti na vjezbu suicida? Ne, to svakako nije. Odmah zaboravi. To nisam Ja. Trazim, rekoh, dugo vech linkove medju spoznajama koje imam te linkove ka stvarima i prostorima koje ne poznam i nagadjajuci i dodavajuci sve svoje unutrashnje gradim varijante moguceg i isto razgradjujem. Obradujem se pa potom ostanem u nemiru, u tugama raznim, dubokim, ponekad bezrazlozznim. Ili imaju razlog tuge moje a ja isti nisam u stanju vidjeti. Videcemo.

Saturday, May 24, 2008

Suze, Sprdnja, Melanholija i Vrijedjanje

Danas je 24. maj 2008. par dana pred put. I jedno je sigurno svakako i toga se ne odricem nikada!

Sretoh ovo dan-dva desetine poznatih lica, nekad sam chuo preko neta, neke SMS-om neke Live. Procenat je zgrazavajuci. Od svih kojima je preneseno i crno-na-belo dokumentovano 2 lica su od 52 lica bar reakla reci koje odgovaraju situaciji. 1 lice je postupilo shodno situaciji... Ostali ? OStali su se pravili gluvi, slepi i nemi ILI su u najboljem skucaju mene izvrgavali sprdnji i raznim oblicima ogovaranja, vrijedjanja... Svijetu kojeg ja znam je zaista Kraj!

JAVNO SE ODRICEM SVIH KOJE SAM POZNAVAO I OSLOVLJAVAO DRUGOM, DRUGARICOM, PRIJATELJEM, PRIJATELJICOM! BRATOM, SESTROM. FAMILIJOM...

Da ne bude zabune svako zna na kojem je mestu u mojem srcu i tu nema mesta greshkama - ostali ce se prepoznati!

Svaka Vam cast!

journey-home

Thursday, May 22, 2008

Waiting For The New Winds To Come

thelastEto, nisam ni znao da ima, ima puno ljudi koji sve ovo citaju i istome se opet navracaju. Bash da se obraduje covek!

E pa nisam bash podugo nishta pisao, nisam ni bio tu, nisam ni zeleo, nisam imao kad... deshava se, nije moja volja. Eto, hajd recimo da sam sad tu, ovako il' onako i da cu svremena na vreme postovati one komadiche zivota za koje pomislim da su vredni deljenja s drugima.

Dvadeset i drugi maj je, cetvrtak popodne, u vreme koji neki zovu "iza rucka" :)

Eto cekam, cekam neke vesti, cekam neke stvari, cekam. I naucih tu veshtinu bash dobro, da beskrajno strpljenje naucim da vreme koje potrosim cekajuci ne smatram bacenim, naucih. Skoro pa na silu. Al' naucih. 

Istina, zdravlje, da, ono zdravlje za koje kazu "samo zdravlja covece", e bash me je to zdravlje zezalo i cinilo da vreme kompletno posvecujem reshavanju problema zdravlja. Nishta mi drugo ni za tren nije bilo vazno. Nista nije imalo tu vrednost i snagu da mi misli okrene na drugu stranu. A, evo i dok pisem, eto opet mislim o zdravlju i shta ce i kako biti i kad se sve to okoncava i kako zavrsava uopste.

Bice kako biti mora, od svega se toga pobeci ne moze.

Putovao sam, ne spomenuh, dosta ovih sedmica, nekako se nameshtalo da sam onamo potreban ili tamo zeleo da idem. Putovao. Do skora sam bio u stanju da potpishem da je putovanje jedina stvar koja me relaksira i koja me cini konstantno otvorenim i pozitivno napetim :) aha! :) da uchim, cujem i vidim... do skora... sad vishe ne mislim tako.

Pisacu veceras ako mi to umor bude dozvoljavao.

-=-

Monday, April 14, 2008

Amnezija

LJ01 I, zaboravljam, zaboravljam polako, s vremenom, sve shto mi je nekad punilo misli, zaboravljam dane, imena, obaveze, zaboravljam, stalno... ili se to samo gospodin mozak cuva nekakvog prepunjavanja ako je to uopste moguce ali ja zaista ne pamtim ni tako bliske dogadjaje, mozda i tako vazne... i pitam se da li kao svjestan toga znam vishe ili sam samo u loshijoj situaciji, a zaboravljam i dalje...

I cesto, jako maglovito, pitam se da li sam ti rekao sve ili sam samo o tome mislio, da ti kazem, da spomenem, da li sam rekao na usta svaku misao koju sam nosio za tebe ili nisam i ako nisam shto nisam kad sam mogao, ako sam uopste mogao... jesam li?

Kontinuum vreena koji me opseda od kad za sebe znam kao i krivljenje vremenske ravni ovde se manifestuju krivim (curves) u secanju, u pamcenju, u svemu shto bi moralo biti "zabelezeno".

Ako si tu i ako ovo citash onda znash shta treba da uradish jer sam ti to svakako nekako vech preneo, pa, eto, vreme je da se to uradi jer ne vidim drugaciji nacin da se ovo nastavlja.

-=-

A u ovo shto slusas sam 100% siguran.

-=-

Wednesday, April 9, 2008

Ako vech nisi tu...

LJ10Ako se u nizu kao perle ruzni dani mogu nizati, eto, onda sam ti ja najveci arhivar perli na svijetu. Tako mi i to valjda postalo normalno da mi na svaku stranu sija, da sa svake strane ocekujem po jedan plahovit udar sudbine a svaki bez najave...

Ja vise i ne brojim perfektne dane mojeg zivota jer od kad nisi makar i na onaj nacin tu za mene smisao je jednolican krug, i kretanje u njemu, do besvesti. Sta je to kreativno da me danas moze pokrenuti?

To odavno ne videh, ni slucajem, ni greskom. Sada raspoznajem samo tonove crne i neke nove sjajeve u njoj. Moja je ruza plava. Mavi plava. Misli su mi razasute vjetrovima kojima se toliko radujem da uskliknem od srece. Nalazish li potrebnim moj mir? Ja vise ne.

Podvarijanta nemira stoji kao stub nosac svakog jada za koji znas. A ja bi u bijelom, u tirkizu i boji pijeska naslikao ljubav uzivo. I osmjehe i dodire. Slucajne. Spontane i skrivene. A ne prestajem da sanjam. Da vidim sve s druge strane svega naseg. Tvojeg.

Ako vec nisi tu negde - pojavices se. Ja to znam i vjeruj da zadnjim nervima to cekam. Taj novi bijeli list kansona i sve boje svijeta s druge strane. Ma samo se ti meni desi a ostalo je vech definisano svime sto smo mi. I nasmij se kad ustanesh jutrom.

Sve medjuprobe, sva medjudeshavanja, sve sto je medjuvreme, sve je tu da nas udalji, da da krive znake, izvrne putokaze, prekine mostove. Sve. Sve sem misli kad ostanem sam kasno u noc, u jutra. Da sacekam novi dan. I sunca zrak da mi lice dodirne prvo.

-=-

Saturday, March 29, 2008

Pred vikend

Istina, davno ni rech nisam napisao. Zivot te ponese i brzina svih dogadjaja oduzme svaki tren. Mnogo toga se izdeshavalo. Brzo :)

Nocima mi se ista misao vrti po glavi i bez uspeha pokusavam da je oteram dalje od sebe. K'o dosadna muha. Na ono kad navali... Nebitno. Vetar i ovaj sneg, koji to i nije, vrachaju me nekoliko meseci unazad. O potrebi da budesh voljen stalno razmishljam. 

ftgSmor chekanja potrpan nervoznim neodmerenim koracima neizvesnog i stotine sati racunanja i prebiranja po sechanjima. Gomila brojeva i imena. Polovicno zapamcene noci i maglovita jutra povratka u stan. Godine su takve prosle. Decenije poBogu... Nista cime bi se ponosio ili isto postavio kao fotografiju u ram iznad necega. Ama nista.

Napokon, dolaze bolji dani, najbolji, najodabraniji. Ono shto je lose, eto, sada je iza ledja. Ne vratilo se. I On htede tako da u zivotu pronadjem kompletnom igrom slucaja Prijatelja.

-=- 

Thursday, March 20, 2008

Zidovi Chilibara

Sam sam. I Cetvrtak je. Pred Petak. Veliki je kazu, svuda po svetu. Meni je svakako vazan. U danima koji su iza svasta se deshavalo ono kad krene odjednom ali i to eto ima sad svoju drugaciju konotaciju.

Ono shto je vazno je da se opet osecam delom tima i da cu tu moci da pokazem najboljeg Sebe ako za to budu postojali uslovi i volja.

626004_85907876Jak sam, stoji, uspravljam se, vishe prividno nego realno ali i to je pomak u odnosu na sve letargicne dane iza.

Vech je jasno da se daleko iza horizonta vidi sunce sjajno i nasmijano, jasno je da ce se stvari deshavati utvrdjenim putanjama i da se tu nema cemu brinuti. Brinem jedino kako da sve dobro shto mi dolazi vratim dvostruko dobrim i da u svemu nadjem obostranu srechu u izvodjenju bilo kakvih zahteva.

Neka nam je Gospodar Svitanja u pomochi i neka nam obaskava ispravan put u svemu shto je pred nama.

-=-

Tuesday, March 11, 2008

Like a Tattoo

E bash, bash kao tattoo koji nosish, kao biljeg, kao "obelezen" shto kazu stari e tako se moj zivot i promijenio na tumbe, opet shto stari kazu.

Za jako kratko vreme puno se odnosa sa ove ili one strane prostim recima, jednostavnim, izmijenjalo tako da je skoro pa nemoguce vjerovati da je to izvodljivo. Neke su stvari smesta pogubile znacaj a neke su, opet, dobile na njemu. Umijem li ja to ?

I odjednom, kao duhovi proshlosti, pojavljujesh se i otvarash mi sve vrata za koja nisam ni znao da kao takva postoje. Bez rijechi, nasmijano, provodish me polako kroz jedna po jedna i kako vrijeme prolazi shvatam da sam puno vremena bacio, pogubio... i sad, eto opet znam svoj put.

Bicu jak. Bicu opet vrlo jak. Kao do skora.

-=-

Wednesday, March 5, 2008

Kao Leptiri, Kao Zagrejavanje, Kao Ja

Kisha... Svo vreme ovog popodneva. Evo i noch a kisha je. Kao da nebo zna za moje prechutane radosti. Kao da zna. Zna. Hodao sam a da i ne primetim gde sam. Odavno to i nisam. Uradio.

Ova mi se noch tako posebnom cini. Bar meni, iznutra. Ako sam tako komplikovano, na toliko nivoa i podnivoa trazio, bice da sam trazzeno i nasao. Trazzi trazi pa cesh nachi? Stoji da je tako. U cemu je lepota? U tome shto je gomilu svega nepotrebno govoriti. Gotovo sve je neizgovoreno shvacheno. Ipak, volim chuti, chitati, slusati. To je kao kad u muzeju naidjesh na predmet ciju svrhu neznas a ne zelish da procitash. Nastavish dalje pa se onda vratish na nize spratove i Odjednom ukapirash shta si upravo pre gledao. Trcish stepenicama ka Gore. Jurish. Pronadjesh i zastanesh. Pocinje li onda divljenje?

Nekako sam sasvim slucajno i poceo da volim nochi i da u njima nalazim svoj mir i svoj svet. Nekako mi je noch doshla uvek kao smiraj svega i mir pre nemir, kao vreme koje je samo moje a koje mi kao takvo uistinu treba.

I onda kad noch uranja u dan, kad je evidentno da sve u miru mora da zaspi, mora na pocinak, iako je naopako vreme, sklopim ruke, stavim ih na lice, udahnem, izdahnem, pomislim koliko me u svemu ima i koliko mi je On dozvolio da budem veliki i shirok, pomislim gde si ti i shta sanjash. Pomislim.

Do nedavno sam dane menjao za nochi, ponekad obratno, trazio sam jake vetrove da me ponesu, uznesu, odnesu, jurio niz litice planina i brda koja su probala da mi prkose, trazio po dnu okeana stare znakove prolaska velikih vojskovodja, s kraja na kraj sveta spajao mir i nemir, i eto, eto me tu, sav umoran i svestan da svet ne mogu promeniti. Mogu zato sve shto je ova glava zapamtila, shta su ove ochi videle pretochiti u Rech. Teshku ili laku, za tebe ili za mene, za nekog ko je nash.

I tako, spominjuchi Argentinu, setih se deceka koji je uporno shvrljao po zidu jedne bogatashke kuce u Cordobi, a meni ko stalo da to ne radi. Klinac je sav pocepan i jadan pokusavao da ispishe neshto i posle svake povucene crte pogledao bi u mene da mu u znak odobravanja klimnem glavom. Bio je to najvreliji dan koji pamtim. Bio sam sasvim sam. Daleko od svega shtose zove dom. Opet, sretan shto su sa svih strana oko mene nepoznati horizonti koje treba prehodati. Tada. Mah... nebitno. Pricacu ti sve nekad, uzivo ako to uopste bude imalo znacaj.

-=-

Sometimes I Dream

Istina  je da me muzika ne prati svuda gde se krecem i da sam naucio da ignorishem zvuke koje ne zelim da ccujem ALI ovo je najverovatnije najkompletnija, najlepsa pesma koju sam cuo u poslednjih 7-8 godina a da me ne ostavi ravnodushnim. Hvala!

Monday, March 3, 2008

Major Plan

Znash li kako to izgleda kad 15 godina spremash neki plan, kad svaki dan oduzmesh ili dodash neki delich i, na posletku, imash Plan pred sobom. Jedino shto trebash su igraci. Kad imash igrace - igra moze da pocne!

Plan koji je 15 godina usavrsavan beskompromisno, svakodnevno, svakonocno, svakojutro, :) svae minute koja je bila slobodna i u skladu sa osecanjima koja imaju i dalje podrsku OneTrackMind mashine, eto, taj plan je kao dijamantska burgija kojoj nema zapreke, zida, zastoja...

Kad odbrojavanje pocne i kad se poslednje kapi znoja bezznacajno otkinu sa lica i rasprsnu na hiljade komada o asfalt, tebi ce izgledati da se svet srushio i da iza te tacke ne postoji nishta Ali sve tako i treba da izgleda, meni ne, ne iznutra. Ja sam plan.

Savrsen plan je plan koji nema nedostataka i kazu da takvo shto ne postoji. Lazzu. Gledam u njega u ogledalu. Plan koji hoda, hovori i non-stop menja kljuceve i lozinke, pretvara se iz potrebnog u izopsteno. Moj plan.

Deo si njega odavno. Prepoznajesh li se ? Uostalom, sanjacesh detalje :) pa cemo znati.

Saturday, March 1, 2008

Promjene...

Mijenjao sam se godinama. Desetljeche i vishe. Svaki dan, svaku cijelu noch, da postanem bolji i korisniji covjek. Promijenio sam se i ovakav sam kakav sam sada spreman da kao ovakav i napustim ovo Zemlje, ovo zeleno-plave lopte zanavijek. Nikome se ne opravdavam. Nikome ne zelim rechi izvini. Sve shto sam uradio tada je mozda i imalo smisao i ja stojim iza svega kao iza svoje greshke ili svoje nakane.

Ne zelim se ni u razgovoru ponashati tako kao da sam ja "onamo" u onom vremenu a neko drugi u ovom sad. Ne, ne zelim. To nije ispravno. Nije fer i nije primereno covjeku.

Ipak, dozivljavam pokusaje da se moje stare navade stave u kontekst "danas" ili "sad" te da se tako prema meni i proba ponashati. Zaista tuzno je to. Ja razumem njih, razumiju li oni mene ? Ili, ili ce nastaviti da me posmatraju kroz prizmu koja im odgovara sticajem postavljenih okolnosti? Ne dozvoljavam!

Ja znam ko sam i vrlo dobro znam shta sam. Znam shta sam i ko sam bio a, eto shta sam i ko sam sad. Sad za sad. Ne moze sad za nekad. Nedam i nek se sve skrshi. O ljudi!

-=-

Wednesday, February 27, 2008

Da se Vratimo na pricu price

Na koliko se ljudi u zivotu moze racunati? Na koliko se njih mozesh osloniti a da nema posledica ni po tebe ni po njih ? E taj broj je broj tvoje vrednosti. Broj tvojeg ucinka. Broj tvojih zasluzenih poena zzivota. Ja mogu racunati samo na Tebe a svi ostali imaju svoje razloge shto su tu i svoje zahtjeve, to nije pravo racunanje. Znash o cemu govorim.

Kad se trazi - neumitno se bez pitanja Daje. Svako pitanje oduzima karakter trazenja i pretvara ga u obicnu trgovinu. Tako s Tobom ne komuniciram. Sve je otvoreno. Savrseno jasno i bez posebnih razloga Tu. Sretan sam zbog toga, najvishe.

Jednom sve ce biti i otvoreno jasno. I docekacu taj dan.zimski

Saturday, February 23, 2008

After The Cancelling Operations

Nisu vishe stvari toliko nejsane. Sve postaje jasnije i jasnije. I ono shto je bilo pod "mozda" i pod "videcemo" sad je apsolutno jasno. Bash tuzno. I shteta. Pitam se da li sam mogao i da ocekujem drugacije. A zamisli juce sam spavao 4x po par sati, i celi dan i mislim o tome, bash uvrnuto. Nisam bio ni umoran ni na lekovima, bash clean i odmoran. Neznam razloge. Pasce mi na pamet vech. Valjda.

Jedamput, ne tako davno, stari covek (nekoliko ih je u mojem zivotu) rece da je opasno vracati se u proslost i kako proslost umije da te povuce i tamo zarobi, vazda ostavi. Slazem se. Tek sad. Opet, i gledanje u daleku buducnost te "dize" sa horizontale realne danashnjice i odvaja od mogucih nacela, mogucih stremljenja ili zelja... i jedno i drugo je zamrshen put, nalik spirali koja se opet negde u nevidiku spaja u isto... jednom se i to nauci i valja to poshtovati.

DSCF0002_2

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Verovatno i ti pamtish dane, kad sam stotine pitanja sazzimao u jedno i dobijao odgovor u toku istog dana. Vidish, danas to vishe ne umijem. Ili ne zelim da umijem, jer sve je vishe stvari koje ne zelim da umijem i da znam. Tako je jednostavnje ziveti, voziti dalje, terati unaprijed. Lakse je prochi noch, prespavati, drugima uciniti lakshim dan, i noch.

A istina je da sam zapostavio sve shto sam trebao cuvati, sve one kojima sam trebao podariti vishe paznje i ljubavi, vishe minuta, sati, dana. No, dok sam zziv to se moze popraviti, i vech vidim, kako ni njima samima nije jasno "zashto" to radim. Nenaviknuti na paznju koja im pripada, na ljubav koja je njihova, na vreme koje sam pregazio nishtavnim i praznim bacanjem. Popravicemo.

Vazno je da znam i da znash da zelim da menjam stvari. Evo, vech to i radim. I, osecam se mnogo bolje.

Wednesday, February 20, 2008

Fly Away!

Da li se moglo shta drugo ocekivati? Vala nije. Da li sam prenaglio, opet) u premeravanju tudjih stremljenja? Vala jesam, debelo. Opet, iako se nemam cemu chuditi, sve me ovo besh ga boli ovako ili onako. Ala mrzim ovo! Auh!

kraFi

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Znam da cekash, na prozoru, ali ovo shto se deshava lomi mi krila, svaki dan vishe i ja nemam cime poleteti. Jedino mislima, u mislima. A i tamo je haos i opsta konfuzija utrpanih stvari i dogadjaja... besh ga... a eto i ti idesh, tako rekoshe, u bolje sutra, veceras, ujutru. Tamo gde je mir i gde vetrovi ponesu lagano tamo gde zelish... mora biti da je to raj za nas letache, za nas shto nochu krovovima trazimo umorne dushe da im eliksira damo, za nas shto do sabaha bdimo i jurimo gradom ne bi li nashli nekoga kome je oduzet san... da mu se san vrati, da mirno spava, dalje i da nikad ne sazna da smo to bili Mi.

-=-

Tuesday, February 19, 2008

Shta Drugo ?

P10100232

Nema nacina da ti objasnim koliko je sve shto me okruzuje postalo (a nije bilo) bedno i jadno, iskrivljeno i pobodeno up-side-down a sve bez cilja a sve bez valjanog razloga, ma nichim opravdano.

E dragi moj prijatelju ili kako god da te nazovem Dnevnice dogadjaja, e kako se god ti meni lepo zvao mislim da iza ovog posta nechu pisati o dnevnim dogadjajima ipak. Ipak sve to ljudi citaju i stavljaju u svoje zamishljene kontekste koji blage veze nemaju sa onim shto ja chinim, mislim, radim i cemu idem. Bolje je da se Ti i ja povremeno ispricamo onako u nevidjeno od-do nego ovako. Veruj. Provereno.

Monday, February 18, 2008

Vertigo

Bolesni umovi kljucharaa. Svjetlosti samo na kraju hodnika, tunela. Sve se u tim crvljivim glavama svodi na dan vishe. Kolabirani. Zakljucani kao dusha fetusa. I mislim, o tome mislim dok gledam u ochi muchitelja kako klipove stezze vishe i jace, cini mi se u nedogled. 100_5279

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

Vatrama shuma dalekih dimove nosah daleko dalje da crne oblake premestim na drugo mesto. Da suncu mesta dam. Za to bih prognan. Zagubljen u neznanoj noci. Ostavljen da me zaborave. Da me ukinu. Da me sklone sa zbira. Da me nije.

I zazvonice telefon, i cucu tu jednu rech, i pochi chu. Ti cesh znati gde sam otishao, nemoj tugovati.

-=-

Friday, February 15, 2008

Paintings On The Wall

P1010020aa14

Onako slucajno naleteh, preturajuci po starim papirima, na pismo koje me premota celih 20tak godina unazad. Mirisi su definitvno chudo i bolje vrate pamcenje u odredjeni trenutak nego hiljade objashnjenja. Mirisi su Chudo.

I miris Tebe, ostaje zauvek tu, okolo mene, svuda gde dishem, gde hodam i boravim, samo ga pozovem po zelji i sve je tu kao naslikano, za tren.

Kad sam kod slikanja, nisam davno, slikao. Spremljena su platna, cekaju, boje cekaju, chetke cekaju, sve je spremno sem mene. Ja se u svemu tome ne nalazim, ovih dana, sedmica, meseci, tek ponekad dozvolim rukama da urade shta misli govore, i tamnicar sam svojih misli godinama. Kako egoisticno, Boze... Opet i to malo shto se kao platna zavrshi dobro je, sjajno, fantasticnih tu komada bude, nazalost, kao i svi, isti ti komadi zavrshe u rukama i po sobama ljudi koji ne zasluzuju da poseduju takvi shto, novac je njihov alat i to me proganja kao najgori koshmar.

Pokloni se tu i tamo po neki komad, tome se vishe radujem, ali slikano mesecima shto tek tako ode, nestane, bez obzira na nadoknadu... a slike su kao deca... mozesh li odvojiti jedno dijete i prodati ga? Tek tako? Bolo kome ? U bilo koju kuchu ga poslati da vecito zzivi?

-=-

Monday, February 11, 2008

Always believe in your soul

Thank you for coming home
Im sorry that the chairs are all worn
I left them here I could have sworn
These are my salad days
Slowly being eaten away
Just another play for today
Oh but Im proud of you,but Im proud of you
Theres nothing left to make me feel small
Luck has left me standing so tall
Gold
Always believe in your soul
Youve got the power to know
Youre indestructable
Always believe in,because you are
Gold

Glad that youre bound to return
Theres something I could have learned
Youre indestructable,always believe in
After the rush has gone
I hope you find a little more time
Remember we were partners in crime
Its only two years ago
The man with the suit and the pace
You know that he was there on the case
Now hes in love with you,hes in love with you
And my love is like a prison wall
But you could leave me standing so tall
Gold
Always believe in your soul
Youve got the power to know
Youre indestructable
Always believe in,because you are
Gold

Glad that youre bound to return
Theres something I could have learned
Youre indestructable,always believe in

TAKO JE TAD REKO, TAKO SAM TADA MISLIO I TAKO DANAS MISLIM!

-=-

Crno-Belo

I dalje mnogo volim ovu pesmu:

Nema shta mnogo da se isprica kad se text fino razume.

-=-

Sunday, February 10, 2008

Usputno svesabrano :)

Evo sad se probudih. Nista ne sanjah a i nisam nesto preterano zeleo. Pod chebetom. Glupi mobilni tu, fiksni tu. Ko cuvari. Vazda budni. Tespih u ruci, nabrojan hiljadama hiljada puta Njegovim imenom. I nosi mi mir, sad, izmedju dana i noci.

Govorio bi, prichao satima. Ne vidim s kim. Ustajem, evo, iz kreveta, ljuljam se i hodam kao kad beba pravi prve korake. Smesan sebi samom.

I da izadjem, ma, dugo bi da hodam nego kud god da krenem dodjem do kraja puta i nazad. Nemash kud. Prekratko je na sve strane. snype_2331

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

 

I smanjuje se. Ludo.

Hodah. Kratak krug. Par zbunjenih prolaznika sa pozdravima koji u podlozi imaju "u jebote, kako si covece?" bash kao duha da vidoshe. Glupost.

Evo, zavrsih u Romansi. Nedelja vece. Divota. Bez guzve a i espresso se sprema s merakom a ne mehanicki. Pristojno. Broj zvijezdica: dvije! Par ordinarnih muvatora sa svojim vazda pobednickim pricama i pun stol skupe hrane. Neka. Njihovo je.

(...)

Nesto kasnije, hodajuci opet nailazim na stravichan chopor pasa ispred zgrade u kojoj zivim. Igraju se. Jure kola. Po neki ostane pod tockovima ali ih ima nebrojeno puno pa ne primecuju, ocigledno. Prodjoh mirno. Digoh glavu, pogledah u prozore. Udjoh u ulaz. Izbrojah stepenice hodajuci kroz mrak. Otvorih vrata. Evo me. Opet ce slichan krug.

-=-

Kad Krenem Korakom, da se ne vratim

 

Kao pomahnitala recna bujica e ove
Misli tako jure i ruse sve shto se
Smije zvati zabranjenim i pravilom
Rushe i kidaju sve shto smeta tuda
I Ovom celom Godinom

I bash me je briga shta ce ko reci
Kad najveca plima polomi ocekivano
Smejacu se tada u basti pod palmom
Mirne dushe Mirne savesti spokojno
I Ovom celom Godinom

Bichu nedodirljiv recima i mislima
Bicu sa neke druge strane zidova a
Sve shto ostavljam ostavicu cudnom
Nekom novom pokusaju da sve ocveta
I Ovom celom Godinom

.

470321_99428105

.

Josephine

Jasno znash da sve shto radim radim po navici i bez spoljne kontrole. Ono shto se pre deshavalo u mojem zivotu samo je puki nastavk, navike i htenje zarad postizanja prijatnijeg okruzenje tipa "tu si gde si".

To nisam ja. To znash i Ti, znam i Ja. To svi znaju, iako prechutkuju godinama da su svesni da momenat koji cekaju od mene moze da prasne svake sekunde, samo da se uravnaju kockice. Verujem da je svima njima to beskonacno, naoko, mucno, cekanje. Meni nije. Ja znam datume, znam mesta i ljude. I sretan sam zbog toga, posebno sad kad kompletno mogu da acunam na svoje telo i um. Ooo to ce mi trebati u 100% efikasnosti.

Zashto? Zato shto je pametnije birati lica koja znash i kojima ne treba da se crta danima da bi se docaralo govoreno. Eto zato. Zato shto je izmedju prve reci i zelje da se sve stvara i ima nekoliko sedmica a ne nekoliko meseci, godina... a ja, ja sam umoran od novih pocetaka, obuke, nadogradnje i upotpunjavanja, treba mi neko ko je vech kompletan, bez strahova i sa vetrom u krilima. To bi trebalo da znash.

-=-

Friday, February 8, 2008

Nemoj Da Mislish Da Ne Mislim

Kao kad se Zemlja ljulja, sve stane. I stoji tako, beskonacno dugo, naoko bez razloga, dok ne pitash. Malo je poziva, saznanja, reci, koje me bar na tren nasmeju, ucine sretnim, veselim. I, onda, pitam se. Koliko su svi ti ljudi svesni da me ne povredjuje sve ovo shto ochima mozesh gledati? Ali, zaista me ne dodiruje. Ja nisam tu za takve slike, takve nemire, neocekivane dogadjaje. Nisam tu. Bole me ruke, pisacu posle.

(...)

Otimacina na sto nacina eto u shta se pretvara sve ovo okolo shto ochima mogu da vidim i mozgom da razumem... ludara jedna obicna... sve je otishlo u Honduras...

(...)

Kishni dani dolaze, oni predivni za kunjanje kad je covek onako rahat i miran u svemu, kad ima i kad ne misli o i za sutra, kunjachu svakako iako nishta od gore propisanih uslova ne zadovoljavam.

-=-

Sunday, February 3, 2008

Utorak-Sreda ?

Nisam vishe siguran u sve? O da, vrlo sam Siguran. Da li osecam nemir u danima ispred sebe? O ne ne Osecam. Vidim li nekoliko sedmica unapred? O da, Opet to mogu i prija mi :)

Od svih neverovtno silnih odlaganja, eto, ovih dana, naucih da biram cemu se valja radovati i zaista cekati a shta je sve od toga prosto djubre i jufa. I taj osecaj prija. Neosporno. Oslobadja brate jer nema stega vremena. Pa nije li ?

down

Kontakt #1 (inostranstvo) kaze: "Ma daj bre shta cekash vishe dolazi smesta ovamo, dani prolazae a dani su kesh! Ti, svega mi ko da kofere para imash! Dolazi!"

Kontakt #2 (inostranstvo) kaze: "E? Da te pitam? Jesil u poslu s nama ili nisi? Ako jesi pakuj kofere i leti ovamo, prolece je batice aman!"

Kontakt #3 (inostranstvo) kaze: "Hej brate! Daj bre pakuj se trebash nam i nemoj da i ovaj put nadjesh razlog da nas otpuhash ko da si pun jebote ko jebeni brod...."

A ja? Eto cekam. Cekam da cujem ko je Predsednik. Cekam da osetim shta ce se svuda okolo deshavati. Cekam da svojim ocima vidim da sve shto ostavljam ostaje u miru i bez problema koje bi ostavio za sobom. Eto cekam. Ne dugo ali cekam.

-=-

Koliko josh ostaje?

Svim snagama unaprijed, guram, bolje rechi vuchem, ko sve Sizifov posao, teram da sve ne stoji na mrtvoj tacki.

Snage imam, volje imam, znam kuda i kako.

592100_40137939

U ovoj beskrajnoj igri dana i nochi nalazim se uvek tu negde izmedju da oboje vidim i da oboje spoznam u potpunosti, da ne donosim zakljucke, to nije moje, da uzmem sve shto mi prija i zakljucam u ovu glavu za neke nashe dane shto brzo dolaze. Jer, na posletku, znamo li mi ko smo i kome idemo? O da, neki od nas sjajno precizno to znaju.

Znam da ka meni ide lavina novih spoznaja i da cu biti u prilici da u jednom momentu sve to razlucim u svojim mislima i da odaberem najbolje za sebe, ono najbolje u najgorem. Cekam taj tren. I pripravan sam. Smiren.

Neki "superstar" prica sa TV-a, padezi, podprdice... o Boze moj, supertar... majko moja mila... pobude u meni ona primalna osecanja gde je vaznije da nekoga nema zarad svega shto sledi... ccc...

-=-

Smiraj

Sklopljenih ociju, zatvorene dushe
Cekam taj momenat susreta nenadano
Kao buntovnik koji nema strpljenja
Bilo koga zvati, zna da je stradao

Ocarani istinama zavuceni u klupko
Divim se sjaju svega sto pozivesmo
Bezbroj nezborjanih koraka u dalj
Sputavaju mi ochi dana koje otesmo

A Sve sudbini da das ne bi bilo te
Da tu, kraj mene sate zbiras i san
Otkljucavash i sva zatvorena vrata
Da mi dodje, jednom, taj divan Dan

 

I nije se puno toga promenilo od juce, od prekjuce, i nije se nishta pomerilo ni korak unapred il dva, sve je ostalo merljivo isto i nema ni pomaka. Ni razlika.

Cuvaj Sebe.

-=-

Hmm, lay low, nobody move until I say so!

P1030910a Kad stanesh na noge i uspravish se, prvo shto mozesh ocekivati je da svi probaju da te vrate tamo gde si i bio - dole, na zemlji. Nishta neobicno. Bash ocekivano. Fuj!

Mirni, i prema meni blagonakloni dani, sazdani od novih suncevih zraka i vetra kojeg tako volim i valjano je potroshiti takve dane na beskonacne shetnje toplom zemljom. Svakako. Eh, dakako.

Nisam ni uspeo da nadjem vremena da se obradujem novog stanju duha i tijela. Svesti. Nekako odmah, po navici, staroj, gadnoj, uskocih u dnevnu rutinu i opet dozvolih da me dan nosi i vodi kako i kada zeli. Prestajem smesta. Obecavam.

Nedelja je i eto - radujem se. Radujem se danu, radujem se svetlosti sht opet pokusava da uleti u sobu kroz roletne, stare i zelene, sve s rupicama. Navalilo svetlo onako junacki iako zna da sam ljubitelj tame, polutame, mraka i predvecerja. Bice da je svjetlost ovaj put u pravu. Dakle - poslushajmo!

-=-

Saturday, January 19, 2008

Onako, bash mi pade na pamet....

E pa da. A ma koliko mi sad izgledalo chudno i uvrnuto, nekih se detalja proshle godine zaista ne secam. Kao da su rupe u memoriji. U secanju. Jednostavno ih nema. I razmishljam, bezuspeshno, o tome cesto sve do trenutka kad nemam nacina da saznam shta se desilo, kako se desilo i zashto. Onda odustanem. Ne zato shto ne zelim ili ne mogu da to dalje ganjam vech zato shto nemam materijala za koji bi se zakacio i nastavio.

Stari kazu da nije pametno furiti za sobom svoju proshlost ma kakva bila jer cesto zna da te povuche tamo i kani te zadrzati tamo. To mu dodje isto kao i mashtati o buduchnosti bez ikakvog osnova kad samom buducnoscu ne mozemo vladati i fino se zna ko je kadar njome upravljati. Rekli bi: "neka se toga, aman". :) Eh stari stari. Svashta su onako "usput" znali prebaciti, dobaciti, nabaciti, i to tako da ostane i mota se po glavi danima sve dok neka nova ili vaznija stvar ne zauzme to mesto.

kroz_prozDo nedavno sam ti uobicavao hodati desetinama kilometara u jednom pravcu cisto da saznam shta je to tamo na nekom kraju. Jezero me tada dosta privlacilo. Posle je sve to postalo kao delic sna, i dalje je.

I josh neshto mi upravo pade na pamet. Ovi mobilni telefoni su chista ludost svega mi. U bilo kojem momentu bilo ko moze da te zove, zvrcne, posalje poruku i saopsti sta god zeli hteo to ili ne. Bash razmishljam da svoj bacim u vodu i da se vratim starom dobrom "oci u oci" razgovoru bez skrivanja iza te glupe naprave. Ozbiljan sam.

Dalje tragajuci za savrsenim danom, srechom i osecanjima koja nosimo od rodjenja, mislim, nailazio sam na svakakve promene i svicheve kod sebe. Cesto je nekakav bezvezan dogadjaj znao da mi upropasti cele sedmice iako, vidim, nije imao vazznosti niti realne snage da to chini. Ili smo jednostavno sazdani tako da osecamo ili ne osecamo sve te trivijalne stvari koje pored nas svakodnevno prolaze i probaju da postanu sastavni deo dana. Fino je nauciti funkciju Ignore. Korisno je. Ja, eto, kasno to naucih. Eto, nikad nije kasno, no, moglo se i bez gluposti u zzivotu. Itekako se moglo. Pa jel da da ?

Ono Shto Me Pokrece i Vekovima Lako

rose

Nekad sam uobicavao danima zaliti za izgubljenim stvarima, prijateljima, ljubavima... i, valjda te zivot nauci da je sve to bespotrebno kao takvo. Osecati bol Da, zaliti Ne. Zaliti zzalom nekog ko je ziv nije li greh? Zeleti medjutim da taj neko zivi zdrav i pravican zivot valjaniji je nacin da se secamo i volimo. Tako nije bilo ni samnom niti s mnogim tvojim ali sada jeste tako samnom i nek je sa svim tvojim shto dolazi ili je bio / la. Tako volish i dalje ali na sasvim drugi nacin, drugim intenzitetom i sa drugim namerama. Nije li tek to istinska ljubav? Onako cista. Nije li? I samo je cista i misaono neukaljana ljubav dovoljno zrela da traje na stotine nacina i u hiljadama dana. Samo takva. No, i tu ljubav sad poznash.

(...)

Friday, January 18, 2008

Prvi dan ostatka mog zivota

Nesumnjivo je da zivot donosi padove i uspone. Smeh i dane suza. Nesumnjivo je da jedino On moze stvoriti idealan redosled takvih momenata ali je takodje istina da malo nas ikad nauci da prepozna taj velicanstveni niz i mirno doceka i divno i naoko loshe.
Ti, cije ime necu spominjati iz nama znanih razloga, ti ovime cinish ono cime se odlikuju samo veliki ljudi, samo ljudi velikog srca i ljudi koji su sposobni da vide daleko ispred sebe i vremena. U zivotu ne mozesh znati shta te ocekuje. O tome neki drugi put jer su ovi momenti isuvise svetli te ih ne zelim ni greskom, ni slucajem ni za tren zatamniti.
Topli su dani za ovo doba godine i trazim nacine da svaki trenutak dolazecih dana ucinim lepsim i boljim. Istina je da sam se sticajem okolnosti udaljio od prirode, od svega cemu pripadamo ali je takodje istina da opet zelim biti deo velike slike radje nego nekog zaboravljenog zamka u nedodjiji.
Stvoreni da zivimo punim zivotom ocito je da cinimo i greh dozvoljavajuci sebi da se jednostavno uklapamo u ponudjene nam mogucnosti. Postoji vise i bolje. Lepse i dalje. Veselije i odlucnije.
Odoh brojati zvezde.
-=-

Monday, January 14, 2008

Mir brate Mir

(Ovako u cafeu tipkati blog koji posle hipnes na komp uopste i nije lose. Brzo je. Misao ti ne pobegne.)
Ovo par dana u nazad i nisu bili toliko ruzni i sputani kao sto sam ocekivao da ce biti. Ne uopste. Stan' da srknem. Mh nh ehh... Dobra kafa!
13012008(002) copy Nije se javio ko se trebao javiti i neznam posle poslednje recenice za koju tvrdim da je istina ni kako da preguram taj neodredjeni period ali definitivno zelim i hocu. Nalazim da je tako.
Mir jeste u meni, napokon. Zdravlje slusa pod kontrolom, apsolutnom. Jede mi ionako nepostojece risurse ali ne brigam sve dok stojim na nogama, cena tehnike i ostalih gluposti se ne moze porediti sa zadovoljstvom zivljenja i stvaranja, valjda.
Javljaju se ovih dana povratnici u tatino gnezdo, gresni, oni koji su shvatili. Zatvorena vrata. Zalim slucaj. Nedavno ste bili pitani a slucajno ste bash tad bili nedostupni danima. U rupama, sakriveni. Neka, rekoh, problema nema.
Sve sto mi donosi konkretne radosti bez predumisljaja je sve sto sam sam rodio. Ovde, tamo negde i tamo daleko negde. Neka zive u miru. Volim ih bezuslovno.
13012008(003) copy Zaboravih. Danas u skoro 39toj, jasne se slike otvaraju, velika vrata vise i nisu daleko kao nekad. Sve je dostupno i na dohvat ruke. Pruzi ruke Enade, nema milion takvih prilika. Uradi to. Nemoj mnogo da mislis. Uradi to. Zbog sebe. Zbog njih. Uradi. Zavrsi. Okoncaj agoniju cekanja jednom za svagda.
-=-

Sunday, January 13, 2008

Eto, da znash

znash
nipremakome
nikad u zivotu nisam bio strog
prek i tvrd
uvek sam trazio onu "blazzu liniju"
onu liniju manjeg otpora
i laku ruku
nacin da stvari cisto od milja
i postovanja budu takve kakve jesu
onda me zzestoko povredi kad
neshto kazem a neko se drugi napravi blesav pa to
odjebe i uradi kako nisam reko da se uradi
tad automatski nisam ja ja
pretvorim se u neshto drugo
i planem
za sekund
ja jebiga
i dalje mislim da se sve stvari mogu dogovarati
da se ljudi mogu dogovarati
da se sve na svijetu moze uraditi
ako dvoje sednu i dogovore
medjutim
ovo nije vreme za to
ovo je vreme za brze i preke
za one koji bi sve i sad
a ja nisam od takvih
nikad bio
necu ni biti

Spiral Minds

Cini mi se da sam te sasvim slucajno nasao kako strcish iz gomile lica u masi, na ulici, i hodash, kao da znash gde cesh. Tada nije ni bilo potrebno da se pretvarash kako ovo ili ono ne razumesh, to nisi razumela, svakako ne na nacin na koji bi to ja voleo da cinish, ako je to ispravan nacin.

Ja sam uvek voleo da planiram do detalja svaku stvar i dogadjaj. Tebi je to uvek bilo bespotrebno. Tako si govorila.

Skoro, savijenih misli ko u spirali, trazio sam po secanjima jedan momenat za koji sam tada tvrdio da je blesav i glupav... danas, eto, ispostavlja se da si bila u pravu. Znash da ne volim da priznajem stvari cak i ako su ziva istina ako to meni ne odgovara, ali ovo ispada tako. I tuham, beli, po mislima, danima, i nadjoh ga, sakrivenog tamo negde u bezvreme i bezprostor secanja.

Sedim, naslonjen na drvo, ispod mene vrvi grad. U predvecerje. I vetar pirka, pomalo, pomalo i hladan iako je bilo kasno leto. Vrelo, za teshko disanje. Sedim tako i trgnem se, sve sam sanjao. Protrljam ochi. Vidim grad i dalje. Haj luda sna, pomislim. Probam se namestiti i udarim glavom u neshto metalno. Bicikl. Opet se probudim. Sad se vech i chudim. I nije predvece, jutro je a meni je hladno. Bilo kako bilo, budio sam se tu nekoliko puta, iz sna iz sna. Fakat, recenica koju sam trazio po mislima je: "E pa ne mozesh sve u zivotu da planiras tako kao shto to ti radis, onda to nije zivot. Zivot je neplanirana i neocekivana spoznaja dogadjaja kojima svakako mi ne rukovodimo". Josh jedamput Hvala. :)

-=-

Thursday, January 10, 2008

Zacarano

2-6

Sanjao sam, jutros rano
Da je s tobom zacarano
I ono, to malo svjetlosti
Sto mi dadose da vidim
Ono malo vazduha, sna
I ono, izgubljenih nada
Te me terahu unaprijed
Da kazem sta obecajem
Danima sto me cekahu
Nocima, sto bezahu ka
Zadnjemu danu svijeta

-=-

Nomad Soul

Sam. Ko vuk. Ne onaj s Pestera il brda, ne. Ko onaj indijanski vuk sto ne moze nazad u pleme, a i ne zeli. E tako sam.
Spustenog praga napetosti, hodam. Gegam se. Vucem. Sve mi jedno dal' ce kisa i poplava, tsunami il zemljotres, erupcija vulkana, ma sta god. Sasvim mi sve jedno. Ono bash bash. Briga me.
Volio bi da vetar opet navali i da se kao nekad druzimo okolo. Volio bi.
Neznam ni sam sta nas je to nateralo da verujemo da sve mozemo sto hocemo u ovoj prokletoj pustari. I sta cu ja ovde? Sta radim ovde? Zelim li opet Nomad biti?...

zoo

-=-

Eh taj stari feeling...

Slusajuci naslovnu numeru filma Godfather, ovde u brdima Balkana, osecham se izolovano i od svojih ideja i zelja, izolovano od samog sebe. I, ne nalazim vise radosti u velikim stvarima. Kao da se mladost prekinula kao losh konac. Kao da pocinje neko drugo doba zivota u kojem sve pre bitne stvari nemaju znachaj. Kao kad stare baterije zamenish novim i na daljinskom od tv-a greskom naletis na film koji nikad nisi od pocetka do kraja odgledao. Bice da sad bolje razumem sitne radosti dece, mladih. Kao da se zivot namerom vrti u krug sve sa trakom celuloida na sebi, sa svim slikama. Zamrznutim trenucima proslosti, sadashnjosti, buducnosti... I nastavljam da trajem a Ti kao da me ne poznajes nastavljas s pitanjima ko da si sa drugog sveta. Sad cesh prestati s tim. Nepotrebno je. Sasvim. I zasto, i zbog cega, i zbog koga. Nepotrebno je. Zaboravi na to. Zauvek. Ako zauvek postoji.

-=-

Tuesday, January 8, 2008

U purpurna jutra

Uvek su mi govorili da ako su predvecerja rumena da ce sutra biti divan i topao dan. Za purpurna jutra nikad nisam cuo nishta dobro. Josh nisam cuo.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Tog sam jutra na obliznjem bregu pojeo vec hladni doner i gledao ovaj grad iz daljine. Sledeceg dana sam morao putovati. Putovati bez volje. Da cuje sve ruzno, loshe, najgore. Stajao sam tamo nepomican cini mi se satima i cekao, cekao da se neshto desi :) jah budale... onako umorno i nenaspavano zamishljen nisam ni primetio da mi je lice kvasno dal' od suza il od rose il od cega vech, od dima nije sigurno. Pobrisah. Pogledaj u zemlju. Pa u nebo. Oboje cutahu. Pomislih koliko je teshko biti sam u svemu a onda u daljini su poceli da se cuju ezani. Ezani sa dzamija, jedan po jedan. Tog jutra.

-=-

Monday, January 7, 2008

Insomnia...

U velikoj svesabranoj zbrci, ponudjenoj od svega shto nas okruzuje, eto, trazimo, trazimo svetlo, izlaze i mogucnosti. Novih Nema. Stare su pretumbane i nema im alternativa. Sve to stoji loshe.

Videcemo vrlo brzo kuda ide ovaj brod, ne moze da traje predugo, brzo ce sve to. Meni je sptembar finalni reper i ne interesuju me ostale okolnosti.

drawing_handsOvde zaista vishe nema nicega i nishta shto me moze zadovoljavati ni duhovno ni prisustvom.

Nachi neko drugo mesto koje vidi i zna ko smo i shta smo.

Vidimo se, tada, na nekim drugim plochnicima. Na nekim sirokim trgovima. Na terasama gde ljudi povrh cele svoje muke piju espresso mirno tih dvadesetak minuta.

Vidimo se.

-=-

Sunday, January 6, 2008

E to ti pricam

Tamo gde jutra svanu u sjaju
Tamo gde se govori hiljadu jezika
I ljudi imaju boju tela koju zele
Boju kose koju vole, boju oka
Tamo gde je sve dozvoljeno
Tamo si ti i nisi Neznana
Poznam te ja.
Ja sam bacio u zaborav decenije
Sve one iza, decenije, ma bacio
Ja zelim da idem napred i da znam
Da zelish isto dok vatre skoljavam
Svuda oko sebe da vidish mir
Onaj mir koji donosi
Bljeshtavilo, kojeg sam gladan.

andy_011 dave_011 martin_041 alan_021

dave_041 fletch_011-1 dave_031-1 dave_011

.

Saturday, January 5, 2008

2007 Otishla, cak i kao broj

Da sumiramo. 2007. godina nikome nishta dobro donijela nije, pa ni meni, ovakvom, ovde. Sva je proshla u cekanju, u nekakvom odlaganju i bitnog i nebitnog, sve-sva godina bez napretka i bericheta.

Sa slavnim izuzecima, nas nekoliko desetina hiljada koji zivimo kako zivimo i svoje ideje zatrpavamo sasvim nevaznim rijechima, svoje ideje ne izgovaramo da u ovom svijetu ne ispadnu smijesne.

Bila godina - proshla. Nema je vishe, osim u sjechanjima. Idemo dalje. Tako je kako je i svako ce sebi nachi put, ja definitivno hocu, ne tako brzo ali hocu.

100_6117

Bice tu raznih turbulencija ali je lakse okrenuti brigu na veselje jer tako i postoji shansa da se desi i slucajno neshto novo i lijepo, da promijeni tok stvari i ono shto vidimo ovim umornim ochima.

-=-

Friday, January 4, 2008

Telefonski Imenik i Dnevnik danas lepo, onako s uzivanjem, zapalio - Shta ce Mi?

Ionako je bila cista fantazija verovati da prijatelji postoje (cast izuzecima, njih 4-5)... i tako zapalih telefonski imenik s brojevima "prijatelja", bruka jedna, hiljade imena... al' sam bio u zabludi Boze Boze... a Dnevnik, eto i on je bio laz jer tamo pise da sam se lepo proveo s prijateljima... a ono bila samo predstava, a ja opet slep, nachisto.

Pisacu posle. Sad sam isuvishe sretan da bi tipkao ovo.

-=-