Sunday, March 29, 2009

Ovih Dana…

Image011a Dok cekah odgovor traficara ustuknuh unazad pola koraka i nagazih lika na njegovu uglancanu najnoviju cipelu. I pre nego se okrenuh rekoh "pardon"... Okrenuh se ocekivajuci odobravanje zbog nehata a vidoh lice koje se polako pretvarase u majmunski kez manijaka. Ignorisah ga. Podjoh na kafu. Ali, eto, pisem ti ko nas kao kancer unistava iznutra i jede meso ovog naroda.

Buljuk odvratnih navika koje nam postavise kao pravila najnovijeg Pravilnika vecine, eto, rushe ovaj grad lagano. O tome ne umem da ti pisem. Ne poznajem gradivo. Sorry.

Putovao sam opet. Nove predele i lica ocima dozivljavao kao neki drugi svet, druge obale i druge neke civilizacije. Iako umoran kao pas dusha mi je odmorna jer sam bio van svih stega i okova koje prostori u kojima zivim namecu.

Opet precutano dolazi do mene. Moze ali eto shvati lepo zasto za tebe ne moze, kaze, i ne srdi se jer bi i ti tako uradio. Prekidoh ga "a nikad prazna vrecho od coveka! Pa josh sam ziv vide li to tvoje oci?" Bih ispracen tisinom...

Ja to tako ne razumem. Eto, ljudi hej ljudi znaju hoce li me imati ili ne. Svasta. Da je sve bilo do ljudi odavno i nebi bio medju zivima.

Cuvaj sebe. Ne moze kisiti vecno, jedamput i sunce grane. Cuvaj se da te dane docekamo zdravi. Drugacije nema smisla.