Wednesday, March 5, 2008

Kao Leptiri, Kao Zagrejavanje, Kao Ja

Kisha... Svo vreme ovog popodneva. Evo i noch a kisha je. Kao da nebo zna za moje prechutane radosti. Kao da zna. Zna. Hodao sam a da i ne primetim gde sam. Odavno to i nisam. Uradio.

Ova mi se noch tako posebnom cini. Bar meni, iznutra. Ako sam tako komplikovano, na toliko nivoa i podnivoa trazio, bice da sam trazzeno i nasao. Trazzi trazi pa cesh nachi? Stoji da je tako. U cemu je lepota? U tome shto je gomilu svega nepotrebno govoriti. Gotovo sve je neizgovoreno shvacheno. Ipak, volim chuti, chitati, slusati. To je kao kad u muzeju naidjesh na predmet ciju svrhu neznas a ne zelish da procitash. Nastavish dalje pa se onda vratish na nize spratove i Odjednom ukapirash shta si upravo pre gledao. Trcish stepenicama ka Gore. Jurish. Pronadjesh i zastanesh. Pocinje li onda divljenje?

Nekako sam sasvim slucajno i poceo da volim nochi i da u njima nalazim svoj mir i svoj svet. Nekako mi je noch doshla uvek kao smiraj svega i mir pre nemir, kao vreme koje je samo moje a koje mi kao takvo uistinu treba.

I onda kad noch uranja u dan, kad je evidentno da sve u miru mora da zaspi, mora na pocinak, iako je naopako vreme, sklopim ruke, stavim ih na lice, udahnem, izdahnem, pomislim koliko me u svemu ima i koliko mi je On dozvolio da budem veliki i shirok, pomislim gde si ti i shta sanjash. Pomislim.

Do nedavno sam dane menjao za nochi, ponekad obratno, trazio sam jake vetrove da me ponesu, uznesu, odnesu, jurio niz litice planina i brda koja su probala da mi prkose, trazio po dnu okeana stare znakove prolaska velikih vojskovodja, s kraja na kraj sveta spajao mir i nemir, i eto, eto me tu, sav umoran i svestan da svet ne mogu promeniti. Mogu zato sve shto je ova glava zapamtila, shta su ove ochi videle pretochiti u Rech. Teshku ili laku, za tebe ili za mene, za nekog ko je nash.

I tako, spominjuchi Argentinu, setih se deceka koji je uporno shvrljao po zidu jedne bogatashke kuce u Cordobi, a meni ko stalo da to ne radi. Klinac je sav pocepan i jadan pokusavao da ispishe neshto i posle svake povucene crte pogledao bi u mene da mu u znak odobravanja klimnem glavom. Bio je to najvreliji dan koji pamtim. Bio sam sasvim sam. Daleko od svega shtose zove dom. Opet, sretan shto su sa svih strana oko mene nepoznati horizonti koje treba prehodati. Tada. Mah... nebitno. Pricacu ti sve nekad, uzivo ako to uopste bude imalo znacaj.

-=-

Sometimes I Dream

Istina  je da me muzika ne prati svuda gde se krecem i da sam naucio da ignorishem zvuke koje ne zelim da ccujem ALI ovo je najverovatnije najkompletnija, najlepsa pesma koju sam cuo u poslednjih 7-8 godina a da me ne ostavi ravnodushnim. Hvala!