Saturday, May 9, 2009

Zaboravih da spomenem misao

A nemam mnogo da kazem. Ostavljen sam da Sam resavam svoj problem. Drugi, pitani i oni koji su pobegli svakako nista uraditi nemogu / nece. A to mi je bilo jasno jos kada je sve pocelo i uopste me ne cudi. Cudi me momenat da kada sam ja njima bio potreban jasno znaju da sam bio prisutan 24/7 za sve njih a ponekad i simultano!

Ma, nicemu se ne cudi, ja sam to prestao da radim poodavno. Svet se menja a ljudi s vetrom. Ako si potreban - tu si, ako ne nisi ni u spominjanju.

Eto, 7. juna imacu punih 40 godina. Kazu, da se sve sto se napravi napravi izmedju 40 i 50. Da se od 50 do 60 u tome uziva a da posle toga neki drugi uzivaju u svemu tome. Nije li to divno?

Meni treba samo malo vetra u ledja, sasvim malo , trivijalno malo po svim pravilima. Eto, ni to malo nemam. A cekam. Toliko toga. Da se naposletku pokrene i nikad ne zaustavi eto toliko volje nosim u ovom srcu. Toliko ljubavi i snage.

Sigurno bi bilo jadno ruzno, totalno nekompletno, da se na ovome zavrsi i prestane da postoji.

U svakom realnom slucaju mail znas. Cell broj znas. I ma sta da je novo, makar i misao - javljaj! Obradovaces me.

Preko vikenda necu vishe pisati na Blogu. Tipkam u Ponedeljak.

DSC01347a