Na kraju. Coveku nikada ne bude zao stvari koje je uradio. Bude ti zao stvari koje nisu uradjene a mogle su biti. Gomila je tu filtera. Hiljade zapreka. Zidova. Zelim i hocu i mogu! Jednostavno pobrise sve te gluposti i otvori put zeljama i srcu da vidi i dozivi.
Ja sam odavno prestao da odlucujem mozgom. Prekomplikovano je zaista. Srcem, ma sve je tako kristalno cisto i jasno. Uvek srcem. Ako tako i pogresis bar srce ne pati. Mozak se tu uvek nekako snadje i sam sebe prevari. Srce Ne! Srce moje.
A, na kraju krajeva, kad ostanes sam u svojim idejama iste te ideje samo mogu plutati... ko sto jednom lik rece "Nije greh pisati, greh je to objaviti" :-)
Ja sam ti, eto, ostao zaglavljen negde izmedju poglavlja svojih romana, pesama, fotografija, slika... ostao sam tu i ne zelim da mrdam dalje. Tu, tu me svaka moja rec, senka, boja, sjajno razume i ne pogovara. Tu, tu je sve kao u savrsenom svetu, ako takav postoji.
Na posletku, svoj zivot nisam ziveo za neke druge ljude vec za sebe u punom znacenju te reci. Tako ostaje do kraja.