Istina, davno ni rech nisam napisao. Zivot te ponese i brzina svih dogadjaja oduzme svaki tren. Mnogo toga se izdeshavalo. Brzo :)
Nocima mi se ista misao vrti po glavi i bez uspeha pokusavam da je oteram dalje od sebe. K'o dosadna muha. Na ono kad navali... Nebitno. Vetar i ovaj sneg, koji to i nije, vrachaju me nekoliko meseci unazad. O potrebi da budesh voljen stalno razmishljam.
Smor chekanja potrpan nervoznim neodmerenim koracima neizvesnog i stotine sati racunanja i prebiranja po sechanjima. Gomila brojeva i imena. Polovicno zapamcene noci i maglovita jutra povratka u stan. Godine su takve prosle. Decenije poBogu... Nista cime bi se ponosio ili isto postavio kao fotografiju u ram iznad necega. Ama nista.
Napokon, dolaze bolji dani, najbolji, najodabraniji. Ono shto je lose, eto, sada je iza ledja. Ne vratilo se. I On htede tako da u zivotu pronadjem kompletnom igrom slucaja Prijatelja.
-=-